-Ne, nemam korijenje, ali moj djed koji više nije među nama, služio je vojni rok u Banjaluci. I donio je tu ljubav prema sevdahu i toj pjesmi meni u Hrvatsku. Jednostavno me „zarazio“ sevdahom i sevdalinkama. Negdje oko dvanaeste ili trinaeste godine mog života, kada čovjek počinje da spoznaje samog sebe, kada počinje da osjeća neke stvari, poput ljubavi ili čežnje ja sam počeo spoznavati šta su sevdalinke. Svaka od tih sevdalinki nosi dio sebe, svaku od tih pjesama možeš u različitim fazama života da shvatiš.
Kako su regovali Vaši prijatelji kad ste počeli da pjevate sevdah?
-Pa za dio njih je to bila nepoznanica i uopće nisu znali šta je sevdah ili sevdalinka, ali su ga počeli osjećati kroz moju interpretaciju i zavoljeli su ga na neki način. Prva sevdalinka koju sam ja u životu otpjevao bila je „Prođoh Bosnom kroz gradove“. Prvi put sam sevdalinku pjevao u Sisku, jer taj grad ima tu neku kulturu narodne muzike, ali i sevdaha. Takmičio sam se i u Maglaju u okviru festivala „Studentsko ljeto“, a tada sam pjevao pjesmu „Snijeg pade na behar i voće“. Želio bih još jednom da podvučem, sevdah širi ljubav, a mi mladi upravo moramo i trebamo da pjesmom širimo ljubav, da ljubav bude vodilja kroz naše živote. A, za to je najbolji sevdah i sevdalinka.
Bato Šišić
