Anđela Ćaćić napustila je “Survivor” prije finala. Ona se nalazi u Dominkanskoj Republici i trenutno je dio porote. Zadatak porote će biti da odlučuje o sudbini finalista.
Smješteni su u vili, a oni će svojim glasovima pomoći da se izabere ovogodišnji jedini preživjeli. Konobarica iz Rijeke sumira utikse za “Express” o svom učešću u rijalitiju. U igrama i na poligonima je davala svoj maksimum. Pratila je “Survivor” prošle godine i prijavila se kako bi testirala svoje granice. Anđela priča o odnosima u plavom plemenu, ali i naučenim lekcijama.
Kakav je bio duel sa Antoniom?
-Duel sa Tonkom bio je zanimljiv, težak i prije svega emotivan. Nije lako boriti se protiv osobe s kojom si se najviše povezao.
Da li si očekivala da ćeš ispasti prije finala?
-Nisam očekivala uopće da ću doći do 63 dana, preživjeti onaj početak bez hrane, vatre i živjeti u svakakvim uvjetima kamoli da sam se vidjela u finalu.
Dosta se pričalo o međuljudskim odnosima u plavom plemenu. Koliko je imala utjecaja podijela na dva klana?
-Ne mogu reći da su to dva klana nego dvije skupine istomišljenika, ali da međuljudski odnosi su dosta utjecali. Možda da se nismo toliko hvatali za stvari koje su bile nebitne ko je što rekao i slično, možda bi sve drugačije izgledalo.
Koj momenat u “Survivoru” je za tebe bio najteži?
-Najteži momenat mi je bio kad sam morala napustiti svoje pleme, te krize kroz koje sam prolazila tokom “Survivora”. No, tu mogu zahvaliti svim svojim saplemenicima jer da nije bilo njih teže bih prošla sve to.
Kako si se navikla na spavanje na daskama i život bez hrane?
-Prvih par dana daske su bile užasne, boljela me svaka kost u tijelu, no nakon nekog vremena se čovjek na sve navikne. Daske su bile odlične, čak mi je krevet u vili mekan i leđa me bole od toga. Bez hrane se baš čovjek i ne može naviknuti, mogu reći da su krize hrane bile najteže pošto sam tad bila nervozna i tad sam možda rekla neke stvari koje u svom svijetu ne bih rekla niti napravila. Tako da dani bez hrane su izvukli možda i ono najgore iz mene.
Mogu li se u “Survivoru” sticati prijatelji?
– Mogu reći da sam stekla predivne prijatelje i upoznala predivne ljudi. Svako je poseban na svoj način i predivan. Mogu samo reći da kad završi “Survivor” ću proširiti svoj krug prijatelja. Makar sam bila u lošim odnosima sa Denisom, vjerujem u to kad se sve završi da ćemo i na kafu otići. Tek kad sam došla u villu shvatila sam oko kakvih malih problema smo se svađali.
Šta zamjeraš kolegama iz plavog plemena?
-Ne mogu ništa zamjeriti svojim kolegama jer su me naučili puno stvari i mogu im samo reći jedno veliko hvala. Na svemu, onim lošim i predivnim trenucima.
Da li si ispunila svoja očekivanja?
-Ispunila sam čak i više od svojih očekivanja, pošto sam ušla sa problematičnim koljenom. Do kud sam dogurala mogu reći da sam ponosna.
Jesi li naučila neke važne lekcije?
-Najvažnija lekcija je da se ne treba svađati oko malih stvari jer neko ima puno veće probleme. Prihvatiti ljude takvi kakvi jesu i cijeniti velike, a pogotovo male stvari.
Da li je lakše biti porota ili učesnik?
-Mogu reći da je 50/50 pošto nije lako slušati, zapažati sve i onda na kraju suditi o nečijoj sudbini. No, isto tako nije lako biti učesnik jer neko drugi odlučuje o tvojoj sudbini. Što je kraj bliži svi sve više čupaju prema pobjedi.
N. N.
