Pjevačica narodne muzike Snežana Đurišić u jednoj TV emisiji otvorila je dušu o depresiji koja ju je zadesila nakon iznenadne smrti supruga.
Kako je ispričala, osjetila je da nešto nije uredu sa njom, a nakon što se obratila duhovniku, krenula je i sa posjetama psihologu, što je urodilo plodom.
-Za sebe u svojoj glavi ja nisam imala tu dijagnozu, ali sam vidjela da nešto nije uredu, jer mi je odgovarala samoća. Smetala su mi čak i moja djeca i svako ko boravi u kući više od pola sata. Odlazila sam da radim i brzo se vraćala kući samo da budem sama. Gledala sam serije i igrala igrice, samo da budem sama – kaže Snežana Đurišić i dodaje:
-Izgubila sam brata, pa supruga, pa oca. Gubitak supruga je bio veoma surov i to mirenje sa nemoći koju čovjek ima… Ja sam i borac i aktivna i spretna, i sve što poželim završim i sada sam poslije 36 godina ostala bez svog supružnika. Imao je infarkt. Samo je bilo pitanje, kako to može da ga više nema. Ta nemoć je mene odvela u depresiju. Cijeli život se na mene sručio. Godinu dana nisam mogla da ne zaplačem na pomen imena mog muža. Znala sam da dok to ne prođe da ne treba da idem negdje. Onda sam se sa jednom kolegicom čula, koja je imala istu situciju i ona me je uputila na duhovnika. Uzela sam sve te podatke i tek poslije mjesec dana kada me je uhvatio taj napad, i okrenula sam telefon oko 10 uveče tadašnjeg monaha. Vodio se neki razgovor koga se ja ne sjećam. Ali zanimljivo je da sam osjetila olakšanje nakon tog razgovora. Imala sam i odlazak kod psihologa i nakon godinu dana sam osjetila olakšanje – kaže pjevačica.
Ona priznaje da je u grudima osjećala bol od tuge.
-Hvala Bogu, ja sam prošla bez lijekova. Kada sam pričala sa duhovnikom, bude mi lakše na sat, dva, a poslije toga se povećava na duži vremenski period. Ja sam se i molila i razgovarala. Taj pritisak – izađi među ljude, trgni se… to meni nije prijalo. Javim se djeci, slažem ih da idem da spavam, i uzmem tablet i igram neke gluposti. Ja sam tako radila, to je trajalo i po cijelu noć. Ali nisam imala strahove. Trajalo je godinu i po dana. Postalo je bolje kada sam otišla na veselje da radim i nisam odmah otišla kući. To je išlo mic po mic. Prošle su četiri godine prije nego što sam pogledala čovjeka sa kojim danas živim – kaže Snežana.
