Nina Spirova je bila interpretatorka zabavne, starogradske i narodne muzike. Postala je istaknuti muzički radnik Srbije i Makedonije. Sve pjesme koje je izvodila, kažu, da je blago kazano zvučala veličanstveno. Imala je raskošan vokal i dušu kojom se približavala publici u trenu. Nije imala brojne hitove, ali njen vokal je svrstan među najčistije na Balkanu. Njena nenametljiva priroda u svijetu estrade nije prolazila pa ju je odvela“ u kafanu.
Šlagerski glas
Nina Spirova je rođena u Skoplju 1938. godine. Od djetinjstva voljela muziku i govorila „bit ću pjevačica“. Završila je niže i srednje muzičko obrazovanje. Potom jeu Beogradu upisala Muzičku akademiju. No, već 1962. godine na Opatijskom festivalu pobjeđuje sa numerom „Eden Baknež“. Godinu kasnije pjeva na Beogradskom proleću sa pjesmom „Express 3“, pa 1964. godine pjeva „Bele hrizanteme“…
Nina kao da je rođena sa zrelim glasom. Uveliko je počela profesionalno da nastupa, a gostovanja po SSSR-u odvajaju je od fakultetskih ispita. Zauzimala je vrhove muzičkih ljestvica. Bio je to period kada su je obasipali nagradama i priznanjima. Najčešće se pisalo o makedonskoj pjevačici vrhunskog glasa. Ona je zapravo fascinantno izvodila sve muzičke žanrove. Snimala je arhivske snimke za PGPRTB, više od 80. pored snimaka tu su i njene singlice, LP ploče sve najčešće realizirajući u Makedoniji. Između ostalih tu su bile pjesme „Sudbo moja“, „Pileto mipee“, „Kaži, kaži libe Stano“, „Kaži bre, Anđo“, „Belo lice, ljubam jas“, „Makedonsko devojče“, „Ako otideš“, „Eleno mome ubava“, „Oj, Slavenče džanum“…
Svoj sjajni šlagerski glas sve više je upotrebljavala za narodnu pjesmu. Tako je uz orkestar Koča Petrovskog počela pjevati po otmjenim beogradskim objektima. Brzo je naučila sve te „mekane“, umilne fraze koje je u to doba zahtjevalo kafansko pjevanje. Slušali su je i gospoda i boemi, a svi zajedno uzdisali uz njeno pjevanje. Nina je intimno voljela teške pjesme, naročito one komponovane stihove Pabla Nerude. Upravo te njene teške pjesme publika je teško i shvatala u ta doba.
A ona nije voljela da se „slika“ na TV jer se sama sebi nije dopadala. Nije se voljela ni slikati jer kaže da nije bila fotogenična. Za medije je tu bila samo kada bi je pozvali, sama se nikada nije nemetala.
Protivnik braka
Koliko je bila protivnik nametljivosti, bila je i protivnik braka – radi braka. Vjerovatno je naučila živjeti sama i boriti se sama. Nina Spirova (Spirkovska) boravila je i u Skoplju, Beogradu, Zagrebu, Njemačkoj da bi završila u američkoj Filadelfiji. Kaže da su te pozne godine bile najljepši dio njenog života. Živjela je sama, ali nikada usamljena. U 82. godini života preminula je 2020. godine u Filadelfiji. Ostavila je iza sebe pjesme obojene umjetnošću i osobnim sofisticiranim načinom pjevanja.
Književnik, pjesnik, prevodilac… Sinan Gudžević volio je Ninino pjevanje kao i njegovo društvo, naročito pjesmu “Eden Baknež” koja je značila šifru među muškarcima u Sandžaku, da li su dobili poljubac ili ne. Pa je kazao moj tetak Ilijas Kalčinić govorio je „ona ima glas kao da je došao pravo iz Dženneta.
Otpor prema kafani
Nina je u sebi nosila neopisiv otpor prema kafani. Često je govorila da ne može kafana biti škola, jer tu se ne može ništa naučiti. Nije voljela pečalbe. A prva je ispjevala pjesmu „Bog da bije, koj prv počna da mi odi na pečalba v'Amerika“. A savladala kafanu, iz nužde otišla u Ameriku.
Najbolji snimak “Zajdi, zajdi”
Vrhunski pjevači ispjevali su sjajnu numeru „Zajdi, zajdi“. Nina je tu pjesmu ispjevala uz orkestar vurtuoza Ljubiše Pavkovića koji je kazao da su svi skrnavili tu pjesmu koja ima zakon i pravila kao svaka kompozicija, a da je taj sa Ninom snimak najbolji u njegovom životu.
Piše: Jasna Durić
