Samo istinski i pravi zaljubljenici u narodnu muziku, romsku muziku, danas se sjećaju i znaju ko je bio sarajevski pjevač Sulejman Ramadan Ramče. Ramče je iza sebe ostavio dosta hitova, a najpoznatiji su bili „Esma, Esma“, „Alma, ti si moja“, „Pijana mi jutra sviću“,“ Hej crna golubice“,“Jaša, jaša Alija paša“, „Koštana“…
Pjesme se ne zaboravljaju, ali mnogi su zaboravili Ramčeta,koji je ostavio upečatljiv trag u svijetu narodne muzike, posebno sedamdesetih, osamdesetih i jednim dijelom devedesetih godina. Njegovog sina Denisa sreli smo u njemačkom gradu Oberhausenu, pa smo malo porazgovarali sa njim o njegovom ocu, ali i o pjesmi koju snima, a koju je u originalu pjevao njegov rahmetli otac.
-Moj otac je umro prije 17 godina, a sjećanja su još uvijek tu. Sjećam se da je svoju karijeru započeo u kafani kod Mehe na Sedreniku. Onda je počeo da snima singl ploče, male ploče. Upravo sam jednu pjesmu sa tih njegovih singlova, pjesmu „Želio bih otac biti“ ponovno snimio. Do sada su je snimali znani i neznani, mijenjali tekst, a nikada nisu javno rekli da je to Ramčetova pjesma. Pjesma je urađena na malo moderniji način, ono što je danas u trendu. Razmišljao sam čak da ponovo snimim njegovu ličnu kartu, pjesmu „Alma, ti si moja“, ali kada odem u Sarajevo prvo moram da kontaktiram Nedžada Esadovića Nećka koji je napisao tekst te pjesme i Ibru Mangafića koji je autor muzike. Ali, mislim da neće biti nikavih problema. A, snimio sam također još jednu babinu pjesmu, a radi se o pjesmi “Volim, volim, jednu ženu zelenih očiju“, a koja se i danas može čuti na radio stanicama. Ljudi je jednostavno traže. Pa, tako dok je ljudi koji ne zaboravljaju Ramčetove pjesme , živjet će i on u javnosti – rekao nam je Denis.
Na pitanje da li je bh. estrada zaboravila Ramčeta, Denis nam je odgovorio:
-Ne, mislim da nije. Ja kada dođem u Sarajevo niko me ne zove mojim imenom Denis, već „ Ramčetov mali“. Posebno se to odnosi na ovu stariju raju koja se sjeća mog oca.
Kako ga pamtiš, da li je bio dobar otac?
-Dobar otac je svakako bio, ali je stalno bio na putu. Često je bio u Njemačkoj gdje je imao konstantne nastupe. Malo ga je bilo kući. Dolazio bi na dan dva, promjeni garderobu, mama ga opegla, i onda on opet ode. Ali, bio je babo za primjer. Kada bi pjevao u Sarajevu i okolini vodio me je sa sobom na nastupe, jer sam ja tarabuku počeo da sviram od svoje osme godine života. Mnogim pjevačima sam svirao tarabuke kada bi snimale nove albume, a jedan od njih je i Zdravko Čolić, a bilo je to na albumu „Ti si mi u krvi“.
Denis Ramadan nam je otkrio da nekada davno i on sam snimio album sa Ibrom Mangafićem, dok je Ibro živio u Štutgartu.
-Za diskografsku kuću „Embex“ za koju sam snimao je jednostavno propala, pa je tako propao i moj album.
Na pitanje kako je umro Ramče, Denis je odgovorio:
-Babo rahmetli je prvo dobio jedan, pa drugi moždani udar. Bio je u Njemačkoj u Oberhausenu. Odveli smo ga u bolnicu, a doktori su mu rekli da mu ne preostaje još mnogo života. A, kada je i sam to čuo, mada nije mogao da priča, samo je sa naporom, izgovorio dvije riječi: kući u Sarajevo. Tu želju smo mu ispunili, pa je u Sarajevu umro nakon mjesec dana.
Bato Šišić
