Ovo je priča o mladom Bosancu koji je odrastao u Njemačkoj, tačnije u Frankfurtu i tako postao dijete tog grada, a dušom i srcem stopostotni Bosanac. Završio je dva fakulteta, ima zvanje inžinjera, a velika ljubav mu je sport i fudbal. On se zove Kenan Kovačević.
Prve fudbalske korake učinio u je fudbalskom klubu „Bosna“ iz Frankfurta, iz kojeg je više puta odlazio, ali se i vraćao. Bio je trener druge ekipe jako uspješnog kluba FV Bad Vilbel, a u kojem prvu ekipu trenira Bosanac Amir Mustafić. Danas je Kovačević trener „Olimpije“ (Olympia) iz Frankfurta “bježi“ 12 poena toj istoj poziciji.
Kenane, pored mnogobrojnih aktivnosti koji ima u zadnjem periodu koje se tiču isključivo države Bosne i Hercegovine i njenog promovisanja, nađešvremena i za fudbal. Na pitanje ko ga je uveo u trenerske poslove fudbala i kako je došlo do toga da preuzme ekipu Olympia Frankfurt, Kovačević je odgovorio:
-Mene je u trenerske vode uveo moj veliki prijatelj Amir Mustafić koji je u pokrajini Hessen najpoznatije naše fudbalsko lice, bukvalno ga cijela pokrajina Hessen zna jer je igrao godinama u toj tada trećoj ligi i kao trener sad već preko 10 godina. On je bio moja odskočna daska, a u Olympia Frankfurt me odveo Amirov pomoćni trener Roland Stipp, kod kojeg sam igrao.
U posljednjoj utakmici tvoja ekipa Olimpija, a ti kao trener pobijedili ste tvoju bivšu ekipu Bosnu iz Frankfurta sa rezultatom 4:1. U „Bosni“ iz Frankfurta bio si svojevremeno jako uspješan fudbaler, veže li te još nešto za taj klub?
-Pa moja momčad je bila jača svih 90 minuta igre, uživam da radim kao trener , nekako me to ispunjava. A, sada iskreno, što se tiče Bosne iz Frankfurta, pa cijeli grad zna moje mišljenje o tom klubu, tamo je jedan čovjek čije ime neću spominjati jer nije vrijedno da ga spominjem, koji sve to vodi iz pozadine i svi znaju da sam mu dao ime ” seoska varalica”. Imali su jubilej od 30 godina, na koji nisu pozvali nijednog zaslužnog igrača, a niti trenera, napravili su predstavu za budale. Ali, ta priča kod mene ne prolazi i ja sam u povodu toga rekao svoje mišljenje. Bio sam vođa te ekipe, igrao sam ogromnu ulogu kada smo ispisali istoriju tog kluba, ali naše društvo i država su takvi kakvi su. Ivo Andrić i Meša Selimović su davno opisali naše stanje, problem je što mi nismo nacija koja čita knjige i ne sluša intelektualce.
Bio si na boks meču Adnana Čatić, kakvo je tvoje mišljenje o Adnanu Ćatiću?
-Odmah nakon što je sudija svirao kraj utakmice Olimpija- Bosna, pružio sam ruku treneru Bosne i krenuo za Štutgart. Rekao sam to Adnanu Ćatiću privatno a evo i svima ostalima, mi smo loši ljudi a pogotovo kao nacija, Adnan Ćatić je na vrhuncu karijere digao zastavu sa natpisom “Srebrenica 11.07.1995”, u tom momentu on rizikuje svoju egzistenciju, nakon toga na njemačkoj TV napada Evropu i Nijemce za događaje u Srebrenici. Tada je Adnan Ćatić svima bio heroj, a sad samo izmišljaju priče, pogotovo ta priča oko njegovog državljanstva, pa njemu je Njemačka dala sve, a Bosna mu nije dala ništa, naprotiv, Adnan je Bosni dao mnogo, godinama smo se ponosili sa njim, meni je i u subotu srce proradilo kad je izlazio, a u pozadini se čuje pjesma Dine Merlina. Adnan je petorostruki prvak svijeta, ima li još neka nacija takvog sportistu? Nema, a Ado je na putu je da ispiše istoriju, korača prema šestoj tituli u 45-toj godini života. Siguran sam da će se jednog dana o njemu snimiti film.
Razgovarao: Bato Šišić
