Massimo Savić bio je pjevač, muzičar, autor, kantautor… Svojim jedinstvenim muzičkim izrazom i stilom, postigao je više nego što je i sam očekivao u konačnici. Njegov interpret je bio iskren i emotivan, pa se tako i približavao publici. Svojim glasom gradio svoj osebujni svijet. Njegova specifičnost, neuporediv vokalni talenat znao je koristiti na pravi način. Uvukao se u iskrenost muzike kroz koju je cijeli opus prolazio.
U vrhovima lista
Massimo Savić rođen je 1962. godine u istarskom mjestu Raša. Sa svega tri godine s majkom je otišao u Aversu kod Napulja, gdje je slušao i učio talijansku narodnu pjesmu. U Sidneju pohađao osnovno obrazovanje, kao odličan učenik na „Bellevue Hillu“ završio peti i šesti razred. Sa 16 godina izgubio oca. Radio, školovao se, sam sebi kupio gitaru, vježbao. Na koncu istakao se u svom kraju kao muzičar. Osniva grupu „Dorian Gray“ 1979. godine, još dok je pohađao srednje obrazovanje za preciznog mehaničara. U zagrebačkom klubu „Lapidari“ ’81. godine oduševili svojim nastupom publiku, kritičare i medije. A onda se oglašava sa prekrasnim albumom „Sjaj u tami“ u izdanju Jugotona.
U nešto drugačijoj bendovskoj postavi snimaju ’84. godine drugi album sa Tonijem Vargeom u Švedskoj. Riječ je o albumu „Sam za tvoje oči“. Tezgarili su da bi platili studijski rad. Massimo se zadržava dvije godine na tim prostorima, tako da se bend razilazi. Sa Zrinkom Tutićem ’86. godine počinje saradnju iz koje se rađaju albumi „Stranac u noći“ i „Samo jedan dan“. Massimo dospjeva na vrhove jugoslovenske muzičke scene. Radio i sa EKV bendom, kao i sa grupom „Ta Too“. Veliku ploču „Riječi čarobne“ izdaje ’88. godine, potom LP „Muzika za tebe“, pa „Zemlja plesa“.
Massimo postaje član Udruženja „Labin Art Express“. Sa grupom „Metal Guru“ učestvuje i u Lisabonu, Kopenhagenu, na manifestacijama „Mladih kompozitora“. Tri godine pauze koristi za reklamnu produkciju jer ga je poremetio rat. Veliki uspjeh ponovo nastavlja 1996. godine sa albumom „Benzina“. Potom izlazi album „Massimo“, pa „Sunce se rađa“ koji je radio uz pomoć Edina Karamazova, sa Nikšom Bratošem radi „Dodirni me slučajno“ a prije tog albuma sa Belano izdaje duet „Zar više nema nas“.
Želio da bude kremiran
Nanizao 20 albuma, među kojima su i „Mali krug velikih ljudi“, „Zamisli se“… Uspjeh ozvaničio nagradama, priznanjima, prikazane na koncertnim nastupima.
Massimo je bio privržen svojoj porodici, supruzi Eni i kćerki Mirnoj, njegovim curama. Bio je nježan i pažljiv. One su, zapravo, bile prekretnica njegovog dotadašnjeg načina života. Otrgnule ga od loših navika i krivih životnih smjerova. Postao je primjer moralnog i uzornog džentlmena, prefinjenih manira.
Obolio od opake bolesti, a preminuo koncem 2022. godine. Jedna od zadnjih riječi koje je izgovorio bile su „mir i ljubav među ljudima i da čovjek bude čovjek, a ne životinja“. Sahranjen je 2023. godine, ali ne onako kako je on želio da bude kremiran.
Doktorov junak
Hrabro suočen sa bolešću opasnom po život, nastupio je u zagrebačkoj Areni. Pjevao tri sata. Gubio zrak i gušila ga zla bolest, pjevao a iza kulisa se našla ekipa Hitne pomoći i doktor koji nije bio za taj nastup. A on je kazao: „Doktore, sa Vama ili bez Vas, ja ću koncert održati“. Kazao je tada Massimo, doktorov junak koji je tada imao i najveću tremu.
“Sjaj u tami”
Vraćajući se sa jednog derneka koji je trajao do jutarnjih sati prema kući, Praškom ulicom, čuo je čistače ulica kako zviždukaju i pjevuše njegov, tek kasnije hit, „Sjaj u tami“. Govorio je da ga je to beskrajno obradovalo.
Piše: Jasna Durić
BONUS VIDEO
