Milutin Popović Zahar jedan je od najvećih hitmejkera u historiji popularne muzike.

Napisao je brojne hitove za Lepu Brenu, Miroslava Ilića, svoju bivšu suprugu Gocu Lazarević, Merimu Njegomir i brojne druge izvođače, a prema pjevačima je uvijek bio kritičan.

Tako je iznio i svoje mišljenje o Jeleni Karleuši.

„Ona je režiser skandala. Njeni skandali ne smetaju i ne vrijeđaju. To je njeno sredstvo da bude u žiži. Ona je to usavršila. Jovana Jeremić pokušava to isto, ali je Karleuša mnogo markantnija u tome. Jelena mrzi da pjeva, ima druge atribute, ne mislim na ženske, zna da nosi praznu popularnost koja se prima kao ambrozija. Jelena kad pjeva, ja mislim da se zeza. Ali, za čestitku je to što je veliki borac i zna kao niko drugi da ni iz čega napravi nešto značajno i veliko. Ako je popularnost osobina, ona ju je sama napravila“, rekao je Zahar i nastavio da komentariše druge pjevače, između ostalih i Vesnu Zmijanac.

“Vesna Zmijanac je izuzetan pjevač, ali ja sam je zvao džambas. U njoj je bilo preoštrih stvari za nježniji pol. Nije vrijeđala, nije bila prosta, samo je bila oštra. Svako njeno obraćanje je bilo kao servis Đokovića, neodbranjiv. Ima nejebavajući stav, ne podleže autoritetu, svoja je. Ima lijepe ukrase. Što se tiče pjevačica ipak smatram niko nije mogao da pjeva sa ukrasima kao Lepa Lukić“.

Zahar smatra da je Haris Džinović svjetska klasa pjevača, a visoko mišljenje imao je i o pokojnom Šabanu Šauliću, iako je imao i riječi kritike na račun kralja narodne muzike.

„Jedini čovjek sa kojim nisam volio da sjedim više od 10 minuta je Šaban, a nije volio ni on sa mnom. Kad smo se sreli u Čikagu, pozdravili smo se. Rekao mi je da smatra da ne volim ni njega, ni kako pjeva, a ja sam mu odgovorio da griješi. Imao je raskošan glas, boju, ali mislim da je u početku karijere jako jodlovanje i trilere zloupotrebljavao. Uozbiljio se i složio sa mnom da su njegove najljepše pjesme one koje su najjednostavnije, poput „Vjerujem u ljubav“. Šaban je imao neponovljiv glas. Zamjerio sam mu na pjesmi „Utjehu, dajte mi utjehu“. Obojica imamo ljudskih mana. Ja sam bio tašt, smatrao sam da on treba da zatraži pjesmu, a njemu je bilo logično da ja ponudim pjesmu. On je najbolji pjevač po kvalitetu glasa svih vremena“.

Sa druge strane, Zahar nije uvjeren da je Darko Lazić Šaulićev nasljednik.

„Da ima uredniji život mogao bi duže da traje. Ovako, vrlo često imam utisak da želi da bude neki novi Šaban, što je nemoguće. Dva pjevača mi se izdvajaju, jedan je Nenad Manojlović, a drugi Miloš Radovanović. Oni mi se sviđaju. Napisao sam knjigu koja se zove “Kako postati pjevač”. U rukopisu je, ali vjerujem da će jednog dana biti objavljena i da će mnogima da pomogne.“

Popović je otkrio i kakvo iskustvo je imao sarađujući sa pokojnim Mikijem Jevremovićem.

„Miki Jevremović je iz Valjeva, a proslavio se pjesmom „Grkinja“, koju sam mu ja radio. On se iz mrtvih vratio. Na Jadranskoj obali se orila pjesma, pjevao je na svim krstarećim brodovima, od sjevera do juga. Kad je došlo vrijeme za koncerte, svi su bili pozvani osim mene. Tek kad je došlo vrijeme za drugi hit, Sonja njegova žena ga pita da li ima obraza da ide kod čovjeka koji ga je iz mrtvih podigao, a kog nije zvao. Onda me je zvao na naredni koncert uz neki izgovor, da sam bio na spisku i za prethodne, ali se nešto iskomplikovalo kao. Govorio sam mu da mi se sviđa njegova žena, pa je bio ljubomoran kao pas na mene. Da vam kažem, estrada, politika, advokatura, te sitne trgovine, to je to. Narod je sklon nezahvalnosti i primitivizmu. U Italiji sam osvojio treće mjesto sa Snežanom Babić. Ni od nje nikad nisam imao nikakvu zahvalnost. Ali, svi su zahvalni kad im prođe vrijeme, pa hoće da se vrate.“

(express/novars)