Ivo Pattiera pripada plejadi vrhunskih interpretatora zabavne muzike i dalmatinske šansone, kako na prostorima bivše države, tako i u Hrvatskoj. Nastupao je i na pozorišnim daskama, čak 35 godina. Po prirodi simpatičan i dobrodušan, ali i srcelomac. U to doba 70-tih i 80-tih godina uvršten je među deset pjevača za kojim su žene naprosto ludile.
Genetsko nasljeđe
Ivo Pattiera rođen je u Šibeniku 1948. godine. Od djetinjstva je volio i glumu i muziku. To je ono genetsko nasljeđe jer je njegov predak, između dva rata, bio slavni i veliki pjevač, Tino Pattiera. Rano je stao na pozorišnu scenu koja je za njega važila kao temelj umjetnosti. Glumio je u predstavama „Gubec-beg“ i „Grička vještica“. Obnašao je ulogu Đure, a Jana je bila Josipa Lisac, potom Ditka Haberl i Radojka Šverko sa kojom je realizirao čak 180 predstava.
Ipak, muzika je bila veći dio njegovog bića i ljubavi. Muzika je za Ivu, kao i Estrada, činila posebne čari. Na „Splitskom festivalu“ 1980. doživio je značajan uspjeh. Njegove pjesme i albumi „Prođi me se“, pa hitovi „Ćale moj“, „Nima Splita do Splita“, potom „Ljubavi moja“, „Tražim te“, „Trebam te“, „Suza je slana“, „Večeras plačem ja“, „Pjesmom te ljubim“. Godine 2004. snimio je album „Dođi na jednu cakulu“, a onda je 2010. izašla zlatna kompilacija i 2014. godine „Gospodar od grada“, nosač zvuka arhivskih snimaka.
CD raznih izvođača na kojem se i on našao naslovljen je „Sve moje šansone“. Tekuće 2022. godine Ivo se predstavlja sa Đanijem Stipanićevim u duetu „O, ljubavi, nestala si“. To je osvježilo njegovu nostalgiju za svjetlima scene. Od 2020. godine bio je, kaže, umoran dešavanjima koja su odnijela u nepovrat ljudima lijep period života. Zemljotresi u Hrvatskoj, pa i period korona virusa.
Davna, ali lijepa
Obišao je Ivo veliku većinu svjetskih scena. Karijera davna, ali lijepa. Sada uživa u okruženju obitelji i unuka, no ipak želi biti informiran o svemu, tako da vrijeme provodi sa javnim glasilima. Redovan je gost Šibeničkih večeri šansone. Šibenik, njegov rodni grad, kojeg voli, pa i svaki kamen. Hrvatski Iglesijas, kako ga zovu, i danas je vitalan. Njegov raskošni i zvonki glas ga i dalje služi s toga s pravom kaže da još uvijek nije „potrošio sve živote“.
Oliver je bio poseban
Kao dobroćudan čovjek voli sve kolege. A i oni njega. No, Oliver je bio za njega neka posebnost. Kaže da je Oliver bio krasna i jedinstvena osoba, prepuna ljudske topline, da je uprkos nevjerovatnoj karijeri i popularnosti bio blizak svima. Prejednostavan, a silno duhovit.
Zemljotres, korona
Najviše su ga, kaže, u životu umorile tuge poslije zemljotresa i ta korona koja je donijela zabrane, upute, strepnje i stopiranje svih aktivnosti. Kaže da to nikada neće izbrisati iz glave.
Spomen Tereze Kesovije
Nešto što ga je posebno oduševilo je nedavno održani spomen Tereze Kesovije. Taj koncert i ta muzika, sve mu je ličilo kao nekada. Vremena, kaže Ivo, jednostavnija, možda i ljepša.
Piše: Jasna Durić
