Mersa Miljković Meri je pjevačica izvorne i komponovane narodne pjesme. Njen muzički opus bilježi više od 20 singlica, 15 velikih ploča i CD izdanja. Lijepa i muzikalna žena, tople i zdušne interpretacije uz sevdalinku snimala je i ličke pjesme. Ipak, može se reći čvrsto baštinila izvorni bh. melos, i to u originalnim izvedbama.
Široki osmijeh
Mersa Miljković rođena je u Velikoj Kladuši, odakle joj je i majka, a otac iz Kosinja u Lici. Stoga i njena ljubav prema tim tradicionalnim zvucima. Sa 17 godina odlazi u Zagreb gdje je pjevala, a onda sa Kićom Slabincem odlazi u Ameriku gdje i ostaje. U početku je radila u krznarskoj radnji Mirjane Antonijević (Kićina „Crna žena“), a onda snima singlicu „Čičo, čičo“ 1971. godine koja postaje hit numera, ali se Mersa sa njom naročito ne ponosi. Jednostavno, to je zvuk daleko od njenog stila.
Njeni nastupi postaju sve češći po Evropi, Americi, Australiji. Po povratku u Zagreb žena širokog osmijeha i pozitivne energije biva čest gost „Ličkih večeri“, ali i emisija „Lijepom Našom“. Autor je stihova svoje pjesme „Pjevaj Liko“ za koju kažu da je bez „falinke“.
U braku sa Đukom Čajićem živjela je šest godina, snimili su i zajedničku numeru „Ja se konja bojim“, ali i gostovali zajedno, a nakon razvoda ostali u korektnim odnosima.
Sa pločom „Jedna žena zaljubljena“ najavljuje svoj povratak na muzičku scenu. A onda sa Krešom Filipčićem i „Bijelim strijelama“ snima veliku ploču sevdalinki na kojoj su se našle pjesme „Omer-beže“, „Okreni se niz đul baštu“, „U Stambolu na Bosforu“, „Ah, meraka“, „Zvijezda tjera mjeseca“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“… Zanimljivo da svaka njena interpretacija pomalo liči na izvedbe Zore Dubljević koja i jeste, zapravo, njen pjevački uzor.
Pjevački opus
Mersa je ostala u Hrvatskoj, dobro se snašla i jedna je od rijetkih koja je prihvaćena zajedno sa svojom muzičkom prepoznatljivošću. Dugo nije u Bosni bila uvrštena u antologiju sevdalinke. A upravo taj žanr je svesrdno tumačila cijeli svoj život. Moguće je da su uticaj imali njeni životni putevi, Kladuša-Zagreb-Njujork, u mjestima gdje nema dubljih korijena za tu pjesmu. To je i razlog što je snimala komercijalne pjesme. Uprkos svemu, ova i dalje atraktivna i glasovita pjevačica, ponosna je na svoje arhivske snimke, svoju fonoteku i cijeli svoj pjevački opus, kome je dala uistinu vlastiti pečat.
Druženje s Kićom Slabincem
Na nastupu u restoranu „Jelen“ u Sesvetama slučajni gost je bio Kićo Slabinac koji je čuo kako pjeva. Prokomentarisao da mu se dopada njeno pjevanje i poveo je prvi put u Ameriku. Od tada su ostali dobri prijatelji i kolege.
Pukla štikla
Na nastupu u Njemačkoj zajedno sa Zdenkom Kovačiček, Višnjom Korbar i još nekim popularnim hrvatskim pjevačima, dok je pjevala na sceni pukla joj je štikla. Boreći se sa tom nedaćom izgubila je glas. No, njen tadašnji suprug Đuka dobro ju je poznavao i samo je izašao na scenu, prihvatio mikrofon i nastavio pjevati, a da niko nije primjetio, pa ni orkestar šta se dešavalo.
Scenu prepustila mlađima
Uz njene albume „Bosno moja“, „S ove strane Plive“, „Bisere narodne muzike“, „Sevdah u srcu“… u novom stoljeću Meri je snimila i singlice „Ja sam cura iz Kosinje“, „Mara, mara, maramica“, „Dugo te dugo očekujem“… Kaže tek toliko da pokaže da je još uvijek dobro služi glas, mada je scenu prepustila mlađim generacijama.
Piše: Jasna Durić
