Marko Bulat nerijetko se u svojim intervjuima prisjeća scena iz prošlosti, te je u nekoliko navrata otvoreno govorio o nastupima okom devedesetih, čak i ubistvu koje se dogodlo na jednom o njih.
Danas živi mirnim životom i sporijim tempom – na pragu šeste decenije, sretno oženjen i otac dvoje djece, a na izgledu i formi mu zavid i mnogo mlađe kolege. Iako komplimenti stižu sa svih strana, pjevač kaže da se nikad nije bavio fizičkim izgledom jer mu je to posljednja važna stvar u životu.
Treningom se kaže najviše bavi zbog kondicije, neophodne da isprati dvoje male djece, zbog kojih najviše i želi da ostane što duže u životu, ali kao veliki vjernik tvrdi da nema problem da se sutra sa istim i pozdravi.
Ovom prilikom Marko je otkrio da je kao desetogodišnji dječak bio na pragu da pogleda smrt u oči, i da je to najjeziviji osjećaj sa kojim se suočio.
“Bila je gomila snega, a ja sam htio sa ograde od metar i po da skočim u tu gomilu na glavu. Nije mi bilo svejedno, ali su me nagovarali da skočim i da sam kukavica ako to ne uradim. Skočio sam, nabio sam vrat i izgubio moć disanja. Par sekundi nisam mogao da udahnem ni da izdahnem, izletio mi je pršljen. Tada sam mislio da ću da umrem. Da sam polomio pršljen sad bih bio u kolicima”, sa jezom se prisjetio Bulat.
Nažalost u tom trenutku niko od okpljenih mu nije prišao niti ponudio pomoć, što je situaciju za malog Marka učinilo još težom.
“Smijali su se svi. I onda sam udahnuo i to je bio najljepši udah u mom životu”, priča pjevač.
(Express/Mondo)
