Petar Grašo već je mjesecima u centru pažnje. Nakon svadbe sa Hanom Huljić i rođenja kćerkice Albe, zanimanje za njegov privatni život ne prestaje. Iz dana se prati svaki njegov korak, a on i sam kaže da je iznenađen tolikim zanimanjem za sve što se dešava u njegovom životu. Održao je sjajan koncert u Sarajevu, i to uprkos pisanju medija da je na infuziji. Porodicu Huljić poznaje godinama i sa njima sarađuje, a Hanu zna cijeli život.
Dosta radite. Stižete li se posvetiti porodici?
-Ovo je godina u kojoj radimo najveći broj velikih koncerata koliko pamtim. Odradili smo dva dana zaredom arenu u Zagrebu, također u mom rodnom Splitu, u Ljubljani, Mariboru, Skoplju. Čeka nas arena u Puli i Beogradu. Otišao sam odmah da vidim kćerku i to taksijem. To su neki intimni momenti. U svakom slučaju sve se mijenja, a mi kao osobe rastemo. To je po meni poenta našeg putovanja.
Kakve vas uspomene vežu za Sarajevo?
-Volim doći i tu imam veliki broj prijatelja. Oni su zaduženi da me provedu po restoranima, kafićima, tako da uvijek mi pokažu ono što je najljepše. Pratim scenu i sve što se dešava kod vas. Od mlađih izvođača „Dubioza kolektiv“ sa kojima sam se sprijateljio na zajedničkom koncertu u Opatiji. Sjajni su.
Koliko se život promijenio nakon žendibe i rođenja kćerke?
-Jako puno. To je tako kod svih roditelja na svijetu. Dijete je u centru pažnje, a ja sam za sada proveo premalo vremena sa kćerkom da bih mogao detaljno pričati o očinstvu. Ali, sve ću to nadoknaditi. Zahvalan sam na svakom milimetru mog cjelokupnog života i svim ljudima u proteklih 46 godina koje su me dovele do ovog trenutka u kojem sam sada. Svako dobro iskustvo čuvam u svom unutarnjem spomenaru lijepih trenutaka, a bolni momenti su strogi, ali najbolji učitelji.
Kako je sarađivati sa puncem Tončijem Huljićem?
-Tonči, kao i njegova porodica, spadaju već dugo godina među najbliže osobe meni i mojoj porodici. U novonastaloj situaciji to je dodatno oplemenjeno i multiplicirano. Sad se još više zezamo, družimo, podbadamo i zbijamo šale na račun jedan drugog. Naše privatne živote živimo otvorenog srca i zatvoreni za javnost. U našem životu sve je potpuno identično. Kaotično, kreativno, puno humora i muzike. Mi smo oduvijek bili porodica i prijatelji, a sada je to i formalno. To je odnos koji se možda samo poželjeti. Jedva čekam septembar da se zatvorimo u studio i radimo nove pjesme.
Da li je sada u vašem životu sve onako kako ste planirali?
-U mom životu stvari su se odvijale prirodno, bez presinga i čistog srca. Kada imaš takav temelj ne mogu te uzdrmati ćorci koje ispaljuju nepoznati ljudi s leđa i sa sigurne razdaljine. Kada si javna ličnost na vjetrometini si konstantno. Ja svoj privatni život čuvam jer ga ionako imam premalo da bih ga dijelio s ljudima koje ne poznajem.
Na društvenim mrežama bude i negativnih komentara. Kako reagujete?
-Potpuno sam indiferentan što se komentara tiče. Dapače, nasmijem se kad je nešto duhovito, a sve ostalo gotovo ni ne primjećujem. Baviti se svojim, a ne tuđim životom, prvo je pravilo unutarnjeg mira. Ključni trenuci uvijek se u životu, koliko god bilo teško, dogode onda kad trebaju i rekao bih da se zato se i zovu ključni. Otključaju ili zaključaju vrata koja treba da bi se stvari postavile na svoje mjesto.
Smeta li vam tolika prisutnost u medijma i priča o privatnom životu?
-Oduvijek sam izbjegavao uvlačenje privatnog života u estradne pore pa ću ostati dosljedan toj ideji. Čarolije braka i zajedničkog života su senzacije koje svaki čovjek prolazi na svoj način unutar sebe i u krugu voljenih. Mene osobno raduju lijepe sitnice svakodnevnice, oduvijek sam bio takav.
Nedavno ste pjevali u čast Oliveru Dragojeviću. Po čemu ga pamtite?
-Oliver je bio prvi čovjek koji je otpjevao moju pjesmu, i to je nešto što je obilježilo naše druženje. Meni ne prija ta titula da sam njegov nasljednik. Ja sam Petar Grašo. Bio je vrhunski umjetnik, uvijek spreman da pomogne i zaista ga se uvijek sjetim. Njegove pjesme su bezvremenske.
