Neven Mijač bio je pjevač i virtuoz usne harmonike. Kažu kako je njegova harmonika sama pjevala. Bio je veći od najvećih. Sjajno pjevao svojim hrapavim, sugestivnim glasom. Svirao mnogo žičanih instrumenata. Bio naprosto genijalan muzičar.
Bio univerzalan
Kao persona, premda se mogao i imao čime ponositi, bio nevjerovatno jednostavan. Strana mu je bila prepotencija i bahatost. Njegovo muziciranje bluza bilo je jedinstveno. Izvlačio nevjerovatne tonove uz strastven spoj glasa i instrumenta.
Neven Mijač rođen je 1965. godine u Zagrebu. Završio muzičku školu na violončelu, sa kojim je „pokupio“ brojne nagrade i priznanja. Studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 16. godine zaljubio se u usnu harmoniku. Sa 20 godina otišao u Pariz. gdje je uz usavršavanje svirao po metroima i tamošnjim klubovima. Po povratku se priključio grupi „Telefon“. Sa njim grupa dobiva naziv „Telefon Blues bend“. Ta nova muzička tehnika svrstala ih je među najbolje u Evropi. Oni su bili drugačiji. Svirali su i pop, rok, urbanu muziku, tehno, plesne predstave…
Neven je sarađivao sa mnogim čuvenim predstavnicima muzičke scene bivše države Jugoslavije. Među onima s kojim je sarađivao bila je Josipa, Arsen, Belan, Valjak, Film, „Crvena jabuka“, Matteo Cetinski, Miskey Beker, Ben E. King. Dobitnik je nagrade „Status“ za najboljeg instrumentalistu u 2000., 2016., 2012. i 2014. godini. Pored nevjerovatne ljubavi prema nastupima i stejdžu, u svemu tome bio je univerzalan jer je naprosto „raspamećivao“ publiku svojom originalnošću.
Mijač je i pokretač Rok akademije u Zagrebu. Davao časove u istoj školi, kao što je činio i u ljetnoj muzičkoj obrazovnoj instituciji u Istri.
Kancer krajnika
Predan pjevanju, svirci, snimanju, stvaranju, coverima, saznaje i da je obolio od kancera krajnika 2012. godine, no odbija liječenje. Nije želio ljekarske nadzore, a u tom periodu kolege ga finansijski podržavale sa humanitarnim koncertima. Preminuo je 2016. u 51. godini života. Iza sebe je ostavio perfekcionizam u kome je pokazao svoju muzičku neprikosnovenu izvrsnost.
Liječnici su od Nevena tražili da se operiše, a potom da prihvati sve tretmane koje slijede. On je pitao da li će moći svirati i pjevati. Odgovor je glasio, ne! A on je na to hladnokrvno kazao – hvala. „Ja ne bih mogao da živim bez muzike“!
Pjesmom se oprostio
Nevenov zadnji album nosio je prekrasne pjesme. No, jedna je specifična. To je pjesma Boba Dilana „Dont think twice“. U toj pjesmi na dirljiv i mističan način iskazuje svoje opraštanje svog „majstorskog“ rada.
Piše: Jasna DURIĆ
