Grupa „Neki to vole vruće“ je zapravo duo koji je činio Silvestar Dragoje Šomi i Miroslav Stanić Džimi uz pratnju vrhunskih muzičara i autora. Solisti su izvodili repertoar 80-tih, koji je naprosto „zapalio“ poklonike pop-rok žanra.
Lepršave melodije
Niko ni danas ne ostaje ravnodušan slušajući te prekrasne tekstove, melodije i sjajnu produkciju. Oni su, može se reći, i tada odskakali u produkciji. Išli su korak ispred vremena, što se dopadalo i izdavačima i publici. Stoga su i slovili za jedan od najvećih bendova jugoslovenske i hrvatske muzičke scene. U vlastitoj fonoteci zabilježili su nekoliko evergrina.
Silvestar Dragoje Šomi i Miroslav Stanić Džimi su drugari iz djetinjstva. Zagrebačka raja iz ulice. Družili se, voljeli muziku a onda 1984. godine su jedan drugom „pokazali“ šta sve umiju i šta su naučili. Afiniteti su im se poklapali. Osnivaju grupu „Neki to vole vruće“. Naziv benda dao im je vlasnik diskoteke Albert Papo. Muzicirali uz pratnju muzičara, a veliki broj je prošao kroz njihov bend. Dešavaju se pjesme „Medu moj i šećeru“ i „Reci da, Kalifornija…“.
Te lepršave melodije su bile ljepak za mlade to doba. Jugoton, kao značajna diskografija, širom im otvaraju vrata i nude uslove koji se mogu poželjeti. Njima se dešava u međuvremenu album „Jeans generacija“ kojim dobivaju „čvrsto tlo“ na muzičkim ljestvicama. Osim naslovne numere albuma tu je i pjesma „Teška vremena“ koji postaju mega hitovi.
Sa prodajnim tiražima „probijaju“ sve do tada ponuđeno. Između mnogobrojnih nastupa i koncerata uvijek izdvajaju prvo gostovanje u prepunoj dvorani „Doma sindikata“ u zagrebu. Dolazi album „Kakva noć“ 1988. godine. A onda 1989. godine u saradnji sa Gibonnijem realiziraju album „Kad lavina krene“. Način izraza u pjesmama je suptilan a sugeriše na ljubav, ljepotu i mir. Zapravo, već se osjećalo poljuljano stanje u bivšoj državi. Lavina kreće 1991. godine.
Rat im, kao i svima, „ruši“ velike uspjehe, no oni nastavljaju sa aktivnostima tipa humanitarnih koncerata. Osnivaju „Humane zvijezde Hrvatske“ 1993. godine, zajedno sa Tomislavom Ivčićem, Pikom Stančićem i Mustafom Ismajlovićem. Snimaju album „Opasni plan“ 1993. godine. Godinu kasnije i „Danceflash“, no Džimi već 1995. godine napušta NTVV i prepušta se solo karijeri. Šomi nastavlja rad u bendu i izdaje album „Bja noći“, potom kompilacije a svi zajedno snimaju živi album 2005. godine.
Ne stide se svojih djela
Do danas ljudi uživaju u njihovim pjesmama jer je kod njih sve na svom mjestu. I, kako rekoše, i danas se ne stide svojih djela. Ne stide se ni svojih stajlinga, džinsa, traperica, duge kose. U ovo vrijeme ne žive od minulog rada. Mada su izdanja drugačija, ponude za njihove nastupe su nerijetke jer oni su ponudili neprolazni zvuk 80-tih godina.
Saradnja s Gibonnijem
Album „Ljubavne priče“ iz saradnje sa Gibonnijem donio je i pjesmu „Bojler“. Na prvo slušanje su se smijali, da bi im Gibonni kazao: „Samo se ti, prika, smij. Kad pisma postane hit, onda ćeš vidit’ smija“. Bio je upravu.
Numere u novom „ruhu“
Na nedavnom nastupu u alternativnom klubu u Močvari, vidjevši u publici mlade, članovi NTVV su prokomentarisali „možda ovo i nije za nas i naš pop rok“. Napravili su vrhunski muzički događaj, svi su sa njima pjevali, na njihovo veliko iznenađenje. Stoga su i riješili da svojim numerama daju novo „ruho“.
Piše: Jasna DURIĆ
