Vuka Šeherović je bila pjevačica bosanske sevdalinke. Prva i najbolja početkom 900-tih. Bilo je to doba društvenih previranja, a ona radila najbolje ono što voli i što umije. Postala prva predratna zvijezda. Od Vuke su učile dolazeće generacije, kako se to donosi istinski, čist sevdah.
Bila obdarena
Ona je s ljubavlju prema tradicionalnoj, kulturnoj baštini njegovala taj zvuk do kraja svog života. Vuka je rođena kao Nedeljka Šekerović u Zenici, tačnije u selu Kovačići 1903. godine. Poticala je iz siromašne, ali i čestite obitelji. Sa svojim drugaricama išla po mahalama, slušala hanume koje pjevaju sjetnu, ljubavnu pjesmu dok bi vezle i zavoljela je.
Pamtila melodije i tekstove, a uz sve bila obdarena. Dok je pohađala građansku školu, bila član KUD-a „Prosveta“ učila je svirati bugariju, tamburicu i kontrabas. U to vrijeme za djevojke je bilo sramota pjevati. Tako i Vuki roditelji to nisu dozvoljavali. No, uprkos tome ona se prijavljuje na takmičenje „Mladih talenata“ u Brčkom. Pobjeđuje i dobiva priliku za snimanje ploče. Baš tada neko je upitao odakle je ova kršna djevojka? A ona je kazala „iz šeher Zenice“. Upravo tada je promijenila svoje prezime u Šeherović. Pročulo se o njenom prelijepom pjevanju pa je zapjevala u sarajevskoj kafani „Abadžija“. Taj specifičan sevdah donosila je maestralno. Potom je zapjevala u pljevaljskom hotelu „Jadran“. Za nju privatno ostalo je bolno sjećanje, zavoljela je gazdu Dragog Stojanovića, zaljubili se jedno u drugo. No, ona odlazi za Beograd 1932. godine gdje je dobila ponudu da pjeva u poznatoj kafani „Triglav“ na Zelenom vencu. Tada je prvi put zapjevala bez mikrofona „Stojanke, bela Vranjanke“ i napravila „hršum“. Tada dobiva ponudu na Radio Beogradu, pa su se njeni nastupi prenosili direktno u radio programima.
Vuka je gostovala diljem Evrope. Svojom interpretacijom oduševljavala ljude a snimala za izdavačke kuće „Odeon“, „Edison Bell Penkala“, „Polydoor“… Snimala je i za Jugoton i PGPRTB nešto kasnije. Voljeli je i obični ljudi, ali i oni iz intelektualnog svijeta poput Branislava Nušića koji joj je dao nadimak „ministarka sevdaha“. Nastupala je 20 godina u Beogradu, a onda sa suprugom dok je bio živ stanovala u Petrovcu na Mlavi. Prodala imanje i odselila se u Požarevac. Na prevaru joj rođaci sve prisvojili. Vuki ostavili ležaj u maloj prostoriji, gdje je u siromaštvu i teško pokretna, zaboravljena.
Svega pet snimaka
Svoju Zenicu posjetila 1976. godine, vratila se kući i preminula. Značajna ličnost kao Vuka nikada ne smiju biti zaboravljena u nekim normalnim sredinama. Jer ona je promovisala isključivo bosansku sevdalinku. Fragmenti njene karijere nisu bili podijeljeni. Ostala je vjerna Bosni i sevdahu do zadnjeg daha. Iza nje ostalo svega pet snimaka, da bi 1979. godine Beograd disk odštampao njenu ploču „Ja zagrizoh zeleniku jabuku“ i „Nekad sjale zvijezde“.
Autor pjesme „Kafu mi Dragi ispeci“
Svojoj najvećoj ljubavi Dragom Stojanoviću koji joj je na pauzama nekada donosio kafu, posvetila je pjesmu „Kafu mi Dragi ispeci“ a nešto kasnije „Gdje si Dragi, živa željo moja“. Tako se malo zna da je upravo Vuka autor velikog hita koji su proslavili Mirko Rondović i Cune Gojković.
Zehra Deović učila od nje
Osim što je pjevala pred imperatorom Francom Jozefom, Vuka je prva pjevačica koja je nastupila u pariskoj „Olimpiji“ a od nje je učila sevdah Zehra Deović i drugi izvođači.
„Pjevaj Vuko, da svi umremo“
Na jednom nastupu Kolarčevog univerziteta Vuka je izlazila nekoliko puta na bis u kaputu. Između euforične publike jedan posjetitelj je umro, a publika klicala „pjevaj Vuko da svi umremo“! Nešto kasnije kazala je „tuga sevdaha je jača od tuge smrti“.
Piše: Jasna DURIĆ
