Rešad Bešlagić bio je interpretator narodne, bosanske pjesme, sevdalinke. Zavidnu karijeru ostvario je 30-tih i 40-tih godina. Duhovno stvaralaštvo nastalo od davnina prenosio pravilno. Tu stihovnu i melodijsku tvorevinu očuvao u izvornom izdanju, poštujući tradiciju bh. podneblja. Pjevao neusiljeno potkrijepljeno emocijama. Prenosio tradiciju dugovječne sevdalinke.
Odlazak u Beograd
Rešad Bešlagić rođen je 1912. godine u Tuzli. Po završetku gimnazijskog obrazovanja te 1928. godine odlazi u Beograd. Zaposlio se u Ministrastvu željeznica, a pjevao na Skadarliji. To su godine kada počinje snimati za Radio Beograd. Njegova popularnost brzo se proširila. Često se pominjao u javnim glasilima, a nikada nije zaboravio svoju Tuzlu. A oni Tuzlaci bili preponosni na njega.
Pjevao i snimao sa čuvenim violinistom tog vremena Vlastimirom Pavlovićem Carevcem. Nastupao diljem tadašnjih prostora Jugoslavije. A nije bila mala stvar pjevati, biti radio pjevač. Gdje god da bi došao sve ulaznice bi „planule“ u trenu. Rešad je bio naočit, a pjevao svom širinom duševnosti i osjećajnosti, što je doticalo, kažu, slušateljstvo pravo u srce.
S početkom Drugog svjetskog rata, Rešad prelazi u Sarajevo, postaje članom Muslimanskog kulturnog društva „Gajret“. Pjevao je po manifestacijama kako bi prikrio ilegalne aktivnosti pri pokretu otpora. A prema narodno oslobodilačkom pokretu bila su vođena rigorozna hapšenja.
Pogubljen u kući Luburića
Među posljednjim uhapšenim ilegalcima u martu 1945. godine našao se Rešad Bešlagić, Enver i Šehad Prcić i poznati fudbaler tog doba Fadil Horozić. Rešad je osuđen na dvije godine robije, a u kući Maksa Luburića bio je pogubljen nakon zvjerskih mučenja i tortura. Ubijen je dan prije oslobođenja Sarajeva 5. aprila 1945. godine. Pretužan je to bio dan za Sarajlije. Izgubili su legendarnog pjevača i dobrog čovjeka.
Prepričavalo se među pjevačima kako je samo Rešad pjevao „Pod Tuzlom se zeleni meraja“. Kažu da je to vrhunska izvedba „gospodina istančanih manira“. A bio je uzor mnogim sadašnjim velikim pjevačkim imenima. Nažalost, njegov niti jedan snimak ni ploča nisu pronađeni.
Bio je Zaimov idol
Kada je Vehid Gunić svojevremeno upitao Zaima Imamovića ko mu je uzor, kao iz topa rekao je Rešad Bešlagić. Vehid je iskreno priznao da do tada nije čuo za njega a onda mu je Zaim pojasnio „kako je samo lijepo pjevao, a bio i lijep, a žene su ga voljele“.
-Ustaše ga ubile. A velika žalost u Sarajevu je bila za Rešadom – rekao je tada Zaim.
Nije ubijen u Jasenovcu
Netačni su navodi kako je Rešad Bešlagić ubijen 1944. godine u jasenovačkom logoru. Taj podatak čak stoji na spomen natpisu u Jasenovcu. Sve to opovrgli su oni koji su svjedočili pomenutom događaju vezanog za Bešlagića.
„Poravna“ pjesma
Kakva je to bila pjesma „poravna“ koju je interpretirao Rešad. Pjesma koja nije vezana za ritam, a tonovi se mogu izdržavati. Presudan je osjećaj i doživljaj pjevača dok je interpretira, pa tako i nijansira.
Piše: Jasna DURIĆ
