Aki Rahimovski bio je interpretator pop-rok muzike. Solista i frontmen velikog „Parnog valjka“, benda sa kojim je ispjevao kompozicije koje žive i živjet će u vremenu pred nama.
Nevjerovatna energija
Svakoj numeri koju bi otpjevao davao je poseban „šmek“, svojim prepoznatljivim vokalom. Glas raskošan, okićen prelijepim bravurama, pomalo hrapav. Svi bi u trenu prepoznali kada bi se oglasio. A scenom je vladao! Nevjerovatna energija, neukrotiv pokret i sva ta neobičnost u temperamentu činila ga je posebnim.
Taj mali, crni pjevački mag, bio je omiljen među običnim svijetom, ali i među kolegama. Sa njim ništa nije bilo nedorečeno. Uvijek bi kazao idemo dalje, šta god da je u pitanju.
Aleksandar Aki Rahimovski rođen je u Nišu 1955. godine. Vrlo rano je njegova porodica preselila u Skoplje. Sa samo sedam godina počeo je pohađati Muzičku školu jer mu je i otac bio profesor. Učio je klavir i solfeđo. No, ta klasična muzika nije bila Akijev izbor. Volio je pop-rok i sve druge žanrove.
Muzicirao sa skopskim bendovima „Vakuum“, „Krvna braća“ i „Tor“. Igrao fudbal u „Vardaru“, a nakon ozljede koju je zadobio, okrenuo se isključivo muzici. Sa 19 godina je došao u Zagreb, upoznao Huseina Hasanefendića Husa i Juricu Pađena, kao i menadžera Vladimira Mihaljeka pa osnivaju „Parni valjak“. Uz njih je još bio Srećko Antoneli, Zlatko Mišić Fuma.
Na tržištu se pojavljuje njihova prva velika ploča „Dođi na show“ koji štampa PGPRTB 1976. godine. Njihov naredni projekat je nosio naziv „Glavom kroz zid“. Započinje njihova saradnja sa Jugotonom. Treći album 1979. godine doživljava svjetsku distribuciju. Naime, „Gradske priče“ rađene su u milanskom studiju „Csb“ za City kids, pa i album „Vruće igre“ 1980. godine. Velika ploča „Vrijeme na našoj strani“ izlazi 1981, a potom „Glavnom ulicom“. Godine 1983. svjetlo dana ugledao je veliki projekat „Uhvati ritam“, a 1985. godine „Pokreni se“.
Deseti nosač zvuka „Anđeli se dosađuju“ štampan je 1988. godine. Na ploči „Sjaj u očima“ pridružuju im se Dražen, Zoran i Berislav. Izlazi album „Lovci snova“ 1990. godine. Svojih 15 godina zajedničkog rada obilježili su na kompilaciji „Pusti nek’ traje“.
Privatnost je čuvao
U bend dolazi i Marijan Brkić. Uslijedili su projekti „Buđenje“ sa kojim su osvojili šest Porina. Uz Akija je bio i njegov prateći vokal Tina Kresnik sve do 2009. godine. Najprodavaniji album u Hrvatskoj ikada je bio nosač zvuka „Bez struje“ koji se „zavrtio“ 1995. godine.
Njihova popularnost je samo opadala onda kada se oni nisu htjeli oglašavati. Aki se okušao i u samostalnoj, solo karijeri 2008. godine zajedno sa klavijaturistom Emilom Saksom. Radili su koncertne nastupe. Kao i uvijek žarili i palili regionom i šire. Realizirali 16 albuma, 14 singlova, pet live albuma i dvije DVD kompilacije koncertnog muziciranja.
Aki je bio sinonim vrhunskog frontmena. Osvajao brojna priznanja, nagrade, zahvalnice, zajedno sa svojim „Valjkom“. A ostajao uvijek isti, prizeman. Privatnost čuvao za sebe, no ipak se znalo da je iz prvog braka imao sina Kristijana Kikija koji je krenuo u uspješnu muzičku karijeru, bolje reći očevim stopama. U drugom braku dobio je kćerku Edinu, a vanbračno je dobio kćerkicu Antoniju.
Aki je preživio i blaži moždani udar. Vratio se na muzičku scenu oporavljen, u svom optimizmu krenuo ponovo u muziku. Sve činio sa lakoćom i elanom.
A onda nenadano napustio ovaj svijet u 66. godini života. Ostavio ogroman jaz na muzičkoj sceni. Nenadomjestiv je njegov glas, temperament, harizmatičnost. Fali i falit će jedna divna osoba, kako su kazale njegove kolege, prepuna šarma i voljena u raji.
U godini kada je prerminuo 2022. godine posthumno je nagrađen Porinom za životno djelo a njegovi muzički „saborci“ „Parni valjak je realizirao u zagrebačkoj Areni, uz pomoć kolega iz muzike koncert u pomen malom, velikom Akiju.
Klanjana je dženaza
Aleksandar Aki Rahimovski ostavio je u amanet svojim bližnjima da bude pokopan po islamskim običajima. Njegova oporuka je ispoštovana. U Novom Mestu gdje je preminuo ogasuljen je, opremljen a i klanjana mu je dženaza namaz. U Zagrebu gdje je pokopan zamjenik zagrebačkog imama proučio mu je kabur dovu.
Viši i veći
Besmrtna je anegdota koja se desila na Porinu. Naime, na stejdžu su se našli Aki i Alen Vitasović koji je dohvaćajući mikrofon sa stalka rekao Akiju „ja sam puno viši“, na šta mu je Aki odgovorio „lako je biti viši, treba biti veći“. A on ne da je bio veći, nego je bio najveći, tvrde muzičari.
Makedonija u duši
Premda je živio duže u Sloveniji i u Hrvatskoj, Makedonija je ostala u Akijevoj duši. Njegov lijes bio je prekriven zastavom Sjeverne Makedonije. Ispraćen je uz pjesmu „Zašto si me majko rodila“ i Sinatrine „My way“ i „I’ m sailing“.
Psi i mačke
Kažu da dobar čovjek voli sva živa bića. A Akijev hobi bio je skupljanje i zbrinjavanje napuštenih pasa i mačaka.
Piše: Jasna DURIĆ
