Dragoljub Drago Kovačević je bio pjevač i autor crnogorskih narodnih pjesama. Gradio je karijeru u dobu kada su srca običnih ljudi čuvala posebno mjesto za izvornu pjesmu, svakog podneblja bivše države Jugoslavije.
Jedinstvena dimenzija
Drago je tradicionalnu pjesmu izvodio tako da je njegov glas zvučao kao stvoren za taj crnogorski, autentični izraz. Tako je njegova svaka izvedba dobivala na toj jedinstvenoj dimenziji.
Premda se kroz tradicionalnu muziku provlače različite stilske i melodijske forme, on je maksimalno zadržavao tu jednostavnost i dubinu crnogorskog muzičkog nasljeđa zadržavao. A bio je dobar čovjek, srdačan i uvijek nasmijan.
Dragoljub Drago Kovačević rođen je u Nikšiću 1945. godine, tik, po završetku ratnih zbivanja. U ranoj mladosti itekako je bio zainteresiran za narodnu pjesmu svog kraja. Rano je postao članom KUD-a „Čelik“, a potom i KUD-a „Zahumlje“. Pjevao je po priredbama, isticao se na gradskim zabavama.
Dobija ponudu iz Sarajeva 1970. godine sa Radio Sarajeva. Tu zauzima mjesto soliste izvornih crnogorskih pjesama. Svojim talentom zasluženo postaje ekskluzivni pjevač te vrste muzike. Bio je poput muzičkog „izaslanika“ Crne Gore. Već 1972. godine snima singlove za Beogradisk i RTV Sarajevo. Pjesme „Daleko sam u svijetu“ a za iste izdavače i „Crnogorska Mirjana“.
Godinu kasnije zagrebački „Jugoton“ izdaje singlicu „Nikad dvoje da se slože“ i „Kraj lijepe Crnogorke“. Pjesme „Zaljubi se momče Crnogorče“ i „Oženi se moj Maksime“ našle su se na Jugotonovoj singl ploči 1976. godine. I 1978. godine isti izdavač štampa singlicu „Crnogorac sa planine“ kao i 1979. godine album, odnosno LP ploču „Drago“.
Jugoton je i 1981. godine odštampao veliku ploču sa pjesmama „Igrajmo, igrajmo“, album „Crnogorske narodne pjesme“. Sarajevski
Crnogorsko kolo
„Diskoton“ iste godine na tržište izbacuje malu ploču sa pjesmama „Ojha, ojha, skočih ja“, te pjesme „O Baju Pivljaninu“, a Jugoton singlicu „Bjelasicom pasla stada“. Na tržištu se pojavljuje kolekcija njegovih pjesama dok Drago nastupa diljem bivše države, zajedno sa popularnim pjevačima kao što je bio i sam.
Estradnjaci ga nazvaše „Đetić sa Miljacke“. Na turnejama je nastupao sa svojim karakterističnim pjevačkim i scenskim izvedbama. Naime, dok je pjevao neke od numera igrao je crnogorsko kolo. On neumorno snima pa se tako pojavila i pjesma „Kraj ognjišta gusle će da gude“, „Ja sam Crnogorac“, „Oro“, „Proleće soko“.
Osim što je nastupao sa narodnim orkestrom Radio Sarajeva i snimao za njihov arhiv, pjevao je i uz ansambl „Mlade Sarajlije“. Često se pojavljivao i oglašavao na sarajevskim elektronskim medijima.
Početkom 1992. godine Drago odlazi u rodni Nikšić. Iste godine izdaje CD sa 23 pjesme naslovljen „Crnoj Gori s ljubavlju“ a potom CD „Pjevaj Crna Goro“ sa 21 izvornom i novokomponovanom numerom. Taj album nosio je i podnaslov „Biserom je iskićena moja Crna Gora“.
Krunisao svoju estradnu karijeru kršni Drago Kovačević koji je bio član estradnih umjetnika i kompozitora svoje zemlje. Ispunio život muzikom i ljubavlju prema svojoj rodnoj grudi. Nenadano preminuo u 65. godini života 2010. godine. Kažu od prvog dana pjevanja pa do vječnosti ovog darovitog interpretatora ne bi trebala zaboraviti njegova Crna Gora.
Na Ilidži pjevao sedam puta
Na zavedenim listama učesnika Ilidžanskog festivala od njegovog početka 1964. godine našla su se imena koja u tom dobu nisu ni vidjeli a ni osjetili scenu tog prestižnog festivala. Dragoljuba Kovačevića nema, a nastupio je čak sedam puta na ilidžanskoj sceni.
Dočekao Hanku i Midu
S početka 2000. godine sav ozaren Drago je dočekao u Nikšiću svoje stare drugare Hanku i harmonikaša Midu Durića koji su nastupali na otvaranju hotela. Došao je i on i poznata pjevačica Vera Skrobanović, i zapjevali. Dan kasnije pozvao ih Drago na druženje svojoj kući, na kafu i ćaskanje o nekadašnjim nastupima.
Nevjerovatna energija
Upravo zbog njegove nevjerovatne energije budio je ono lijepo i vrijedno u čovjeku, a to je poštovanje prema drugima. Uistinu je bio ličnost koja se ne zaboravlja.
Piše: Jasna DURIĆ
