Nedžad Maršić nakon aktivnog prisustva na muzičkoj sceni samo je nestao. Zapravo, nije ga bilo u muzici, a onda saznajemo od njega kako je brinuo o sada već pokojnoj supruzi koja je oboljela od opake i neizlječive bolesti.
Pjesma svog naroda
Sa tugom u glasu kazao je da mu je dugo trebalo da se otme tom bolu i gubitku voljene osobe. On i njegova kćerka koja nije u muzici nego je doktorica koja trenutno na subspecijalizaciji na čuvenoj svjetskoj klinici u Klivlendu. Ona je djevojka od nauke, kaže Nedžad, čijom se familijom generacijski prenosi ta muzikalnost, ali ne i žanr. On njeguje narodnu pjesmu svog crnogorskog kraja, ali i sevdah koji beskrajno voli. On kaže pjesma i muzika čini narod, pa dodaje da bilo koji stranac kada zapjeva i zasvira samo ti se kaže odakle je.
-Ja sam evo odlučio da nakon duže pauze s početkom nove godine uđem u studio Mozzart u Nju Džersiju i snimim numeru za koju je tekst napisala Nermina Adžović Mustagrudić, a na muziku Zorana Vlajića.
Inače, pored LP ploče koju je 1988. godine realizirao sa orkestrom RTV Titograda, Nedžad je snimio brojne singlove sa Ljubom Kešeljom i sa „Sezam“ produkcijom. On voli da pjeva izvorne pjesme sa prostora bivše države, izvorne pa kaže:
– Ja živim dugo u Americi, pa sam naučio razne pjesme i njih pjevam, to nije grijeh. Grijeh je zaboraviti svoju muziku. Pjesmu svog naroda. Nije grijeh naučiti tuđe pjesme, grijeh je zaboraviti pjesmu.
Nastupa bar upola
Između ostalog obećava dobru pjesmu i nada se nastupima bar upola nego li je radio prije pomenute apstinencije s muzičke scene kada je pjevao po svim bitnim skupovima, prijemima, svečanostima. Dodaje da se nada da ga nisu zaboravili…
