Radmila Dimić bila je interpretatorka narodne pjesme. Svojim čistim, zvonkim i nadasve osebujnim vokalom, realizirala brojne snimke lijepe, tradicionalne pjesme. Njeni snimci sadrže posebne širine kada je u pitanju tradicija Balkana. Ona je predstavljala „ambasadora“ kulturnog nasljeđa Jugoslavije diljem svijeta. Pjevačica zlatnog glasa, kako su je zvali, ponikla je u doba kvaliteta i dobre muzike.
Obrazovanje prioritet
Radmila Dimić rođena je 1922. godine u Saraorcima kod Smedereva. Odrastala u seoskom okruženju, patrijarhalnih svjetonazora. Od djetinjstva pjevušila tako da nije mogla prikriti svoj urođeni talenat. No, prvenstvo u njenom životu je preuzimalo obrazovanje pa je tako u Beogradu završila osnovno i srednje gimnazijsko obrazovanje. Uporedo je pohađala i Muzičku školu. Solo pjevanje i korepeticiju učila je kod profesorice Ljerke Pejičić.
Prvi javni nastup imala je nakon Drugog svjetskog rata 1945. godine. Netom polaže svoju prvu audiciju na Radio Beogradu koju nije uspjela položiti. Već na drugoj audiciji je glatko prošla te 1949. godine postaje solista Radio Beograda. Uz veliki orkestar kojim je rukovodio Vlastimir Pavlović Carevac realizira arhivske snimke „Oj, livado, rosna trava“, „Teško mi je zaboraviti tebe“, „Bulbul mi poje“, „Adžijina Fato, izađi na vrata“, „Saznaješ mori mome“, „Zapevala bulbul ptica“, „Sve livade, nigde lada nema“.
Svoju prvu singlicu snima za „Jugoton“ 1951. godine sa koje se izdvojila sjajna numera „Ko t’ pokida sa grla đerdane“ i „Bolna leži Anđelija mlada“. Izvedba pjesme „Gdje si dušo, gdje si rano“ pojavljuje se 1955. godine u filmu „Hanka“. Svoju saradnju sa Radio Beogradom završava 1956. godine, a onda nastupa sa orkestrima Carevca, Radetića, Krnjevca, Radojke i Tineta Živkovića… diljem svijeta.
Sarađivala je i sa KUD-ovima „Polet“, „Ivo lola Ribar“, „Branko Krsmanović“, „Orce Nikolov“ kao i sa njihovim horovima. Radmila je važila za svojevrsnog humanistu. Uveseljavala je svojom pjesmom i na Radnoj akciji Šamac-Sarajevo, ali isto tako i za škole, bolnice… Obišla je svojom pjesmom Ameriku, Aziju, Australiju, Kanadu, Evropu. Svoju pjesmu predstavljala na festivalima u zemlji i svijetu.
Posvetila se porodici
Duet „Aoj, Jelo, oj, Jelice“ snimila je 1960. godine sa Nikolom Kolakovićem. Već 1962. godine snima singlice „Kišo tiho padaj“, godinu kasnije „Poranio Milorad“ pa onda narednu godinu „Noći duge, dolazeće“. Splet gružanskih i vojvođanskih pjesama snima 1973. godine.
Radmila Dimić je nagrađena od diskografske kuće „Jugoton“ srebrnom ali i zlatnom pločom za veliki prodajni tiraž, potom dobiva pehar „Carevac“. Spomen plaketu grada Beograda, zlatnu značku „Crvenog krsta“, plaketu Radio Beograda za najpjevačicu 1968. godine, orden rada sa srebrnim vijencem dobila je od predsjednika Republike.
Ona napušta muziku i posvećuje se svojoj porodici kćerki Dubravki i sinu Slobodanu od kojih je dobila petero unučadi koji su joj bili životni prioritet.
Pjevačica anđeoskog glasa ostavila je generacijama iza sebe prelijepe numere nakon što je preminula 1991. godine u Beogradu. Bješe ona nekada jedna od najpopularnijih pjevačica Balkana, a sada već počinje padati u zaborav, a sa njom i zvuk tradicije i estetike, blagom sa pričom koja je bitan faktor za očuvanje izvorne tradicije.
Ko t’ pokida sa grla đerdane
Jedna od najljepših pjesama koja i danas živi i prevodi se na engleski jezik je pjesma „Ko t’ pokida sa grla đerdane“. Kasnije su je snimile i Nada Mamula i Merima Njegomir
Ova pjesma uvrštena je među blago kulturne muzičke baštine naroda Jugoslavije. Malo ko zna da je tu pjesmu napisao pjesnik Aleksa Šantić, a komponovao ju je oftamolog Jovan Popović. Radmila ju je snimila uz orkestar Radio Novog Sada.
S koljena na koljeno
Sa koljena na koljeno ljubav prema kvalitetnoj muzici iza Radmile nastavila se preko njene kćerke Dubravke i unuke Vesne. Dubravka se kratko bavila pjesmom, a Vesna Ilić Dimić je talentirana, obrazovana i profesionalna pjevačica.
Piše: Jasna Durić
