U toku najpooštrenijih mera zbog virusa korona, Dragana nije mogla da obilazi svoje roditelje i porodicu u Kasidolu.
Folk diva Dragana Mirković otkad postoji na muzičkoj sceni poznata je i kao Luče iz Kasidola, zbog sela gdje je odrasla. U toku najpooštrenijih mjera zbog virusa korona, Dragana nije mogla da obilazi svoje roditelje i porodicu u Kasidolu.
Na početku razgovora upitali smo je da svojom kućom smatra onu u Kasidolu ili onu u Beču?
– Kasidol jeste moja kuća. Tu sam odrasla i tu će uvijek biti moja, ali moja kuća je i u Beču, jer je tamo moja porodica. Mada mi je najvažnije gdje su mi djeca. To je moja kuća.
Koliko ti je bilo teško u vreme korone kada je sve bilo zatvoreno što dugo nisi mogla da posjetiš rodni kraj i ljude koji su ti u Kasidolu dragi?
– Bilo mi je teško za vrijeme korone jer nisam navikla dosad na situaciju da ne smijem da odem u Kasdiol. Prvi put sam doživjela takvo osjećanje, jer nikada ranije nisam doživljavala da osjećam nostaliju jer sam često išla. Sada sam prvi put to osjetila i to samo osjećanje nije bilo ni malo prijatno.
Malo je poznato da i tvoja djeca imaju prijatelje iz Kasidola… Čak i da vole ljeto da provode u Kasidolu… Koliko te raduje što si uspjela da ljubav prema rodnom selu preneseš i na svoju djecu?
– Moja djeca su svoje djetinjstvo, raspuste, obavezno provodili u Kasidolu. I kada su bili manji, dok nisu krenuli u školu, oni su proljeće, ljeto, jesen i zimu su provodili u Kasidolu. Jedino su manje odlazili u Kasidol kada su im krenule školske obaveze, pa kada su zbog škole morali češće da budu u Austriji. Oni su navikli na moj kraj i oni obožavaju babu i dedu , cijelu moju familiju, sestru, oni su stvarno bliski i presretna sam zbog toga. Oni savršeno govore naš jezik i niko ko ih poznaje ne primećuje da su oni odrasli u nekoj stranoj zemlji. Definitivno obožavaju moj kraj, a posebno babu i dedu.
Kada se kaže Kasidol – koja najljepša uspomena iz djetinjstva ti prođe kroz glavu?
– Ono što mi prvo padne na pamet kada se pomene Kasidol su djetinjstvo i taj osjećaj slobode, priroda oko mene, način na koji sam odrastala, gdje sam provodila sve svoje vrijeme van kuće, osim kada sam morala da učim. Taj miris voća kada procvjeta u proljeće kada odem u voćnjak, to je isto nešto na šta pomislim kada se pomene Kasidol.
Jel tebe ljudi iz Kasidola kada sretnu doživljavaju kao zvijezdu ili kao njihovu dragu komšinicu kojoj mogu da se jave i da je pozdrave?
– Ljudi su definitivno svjesni da sam ja zvijezda i to stoji i ja sa njima onaj odnos kao da smo mi uvijek zajedno i uvek se jedni drugima javimo, stanemo, propričamo… Znaš ko je najviše svjestan mene? Mladi, oni sa kojima nisam odrastala i onda me automatski doživljavaju na drugi način i to je valjda normalno, ali mame i tate, bake i deke, to je već sasvim druga priča. Sa njima je ostao bliski odnos jer se poznajemo, a klinci me već doživljavaju kao zvijezdu.
(express/alo)
