Hamdija Salković bio je instrumentalista na fruli. Umjetnik na rijetkom instrumentu u današnje vrijeme. Muzički znalac, virtuoz na ovom malom instrumentu. Odsvirao čudotvorne i tople dionice pjesama. Opečatio zvukom frule brojna kola bosanskog tradicionalnog zvuka.
Bosanska smirenost
Sačuvao je od zabrava mnoge sevdalinke. Njih oko stotinu, u kojima je svirkom unosio tu izvornu bosansku smirenost. Talenat, nadogradnja, iskustvo nudio je u mnogima sevdalinkama. A bio je neposredan, jednostavan gospodin kome nije bila važna materijalna dobit. Nego isključiva ljubav prema poslu.
Hamdija Salković rođen je u Skoplju 1934. godine. Porijeklom Hercegovac, no očev posao ih je odveo u Skoplje. Sele se u Beograd 1941. godine. Potom u Staru Pazovu, Brčko i na koncu s početka rata dolaze u Sarajevo. U KUD-u Slobodan Princip Seljo položio je audiciju i počeo svirati u orkestru na mjesto Bahrudina Redžepovića koji je otišao u vojsku. Stručni saradnik i vođa orkestra bio je tada Milorad Milić.
Nešto kasnije Hamdo je bio u komisiji za prijem Safeta Isovića u KUD Seljo. Harmonikaš Mujo Karalija upoznao ga je sa Šerbom koji ga je odveo na Radio Sarajevo. Tu je položio audiciju uz harmonikaše Zaima Imamovića i Milorada Todorovića. Kada je odsvirao svoju dionicu, iz studija je izašao direktor Zijo Kučukalić i kazao „mali, prošao si“. Primljen je u orkestar radija kojem je rukovodio Staniša Stanković. Prve emisije počeo je realizirati 1955. godine. A već je realizirao 30 takvih živih emisija sa Nadom Mamulom, Zehrom, Zaimom… a sve uz Šerbu.
Snimao je za arhiv i sa pjevačima popularnim u to doba, a u ugovoru je imao obavezu da snimi veću selekciju sevdalinki. Oživio ih je sa Jozom Krištićem, Lelom Karović, Zaimom, Nadom, Bebom, Kadrom Karahasanović, Dragicom i Mirom Sabljak, Miletom Bogdanovićem…
Počele su i koncertne aktivnosti, turneje sa radio orkestrom, a obišao cijelu Jugoslaviju i Evropu. Salković je snimao i mnoga kola „Šeher kolo“, „Momačka igra“, „Bosanska tropa“, „Biserka“, „Paraćinsko kolo“, kola narodnih pjesama i igara iz Jugoslavije i Bosne nazvane „Anterija kola“ pa onda „Bistričko kolo“, „Hrasničko“, „Brzac“…
Sputan u Jugotonu
Stalno zaposlenje je dobio 1975. godine u zagrebačkoj izdavačkoj kući Jugoton kojima nije promakao nevjerovatan talenat, znanje i zdušnost u muzici. Najviše je aranžirao, ostao mu žal što više nije dao muzici, što su ga nastupi odvojili od učenja svirke na flauti, mandolini, a sve je to počeo.
Teško je praviti sevdalinku, uložiti toliko truda u taj posao kao što je on radio, a ostati skroman. Penzionisan je uJugotonu koji su mu, ruku na srce, bez obzira na finansijski obezbjeđenu budućnost sputali njegove muzičke ambicije i aktivnosti.
Hamdija Salković je preminuo 2017. u 83. godini života. Pokopan je ne mezarju Ravne bakije u Sarajevu. Ostavio iza sebe neizbrisiv trag na snimcima izvornog bosanskog muzičkog stvaralaštva. A ujedno zaštitio tu ogromnu vrijednost i karakter bosanskog melosa.
Dajidža Ejub kupio mu duduk
Dajidža Ejub, inače brico u Brčkom, mu je kao dječaku kupio na štandu pazarnim danom frulu koja je bila drugačija i zvala se duduk. Zavolio je duhački instrument nakon svakodnevne svirke duduka strpljivoj nani koja ga je slušala.
Safet je bio sila od pjevača
Safet Isović je velikan. Sila od pjevača, kazao je Hamdija. Snimci i ploče, kako je rekao, to je dio onoga što je ovaj glasoviti umjetnik pružao na druženjima i ćeifu. Pjevao je svaku strofu drugačije, a sve bilo na svom mjestu. Ostavljao je sve bez daha tim fascinantnim pjevanjem.
Bombardovanje Beograda
Dolaskom u Beograd 1941. godine po izlasku iz željezničke stanice, avionske bombe razorile su stanicu. Hamdija sa majkom i mlađim bratom potrčali su u sklonište. Nije bilo mjesta pa su krenuli prema Pazovi a bombe su padale po skloništu. Dva, tri puta izbjegli sigurnu smrt.
Piše: Jasna Durić
