Avdaga Avdo Buzar bio je instrumentalista na harmonici i pjevač poravne, izvorne sevdalinke. Važi za legendu originalne izvorne pjesme koje više kao da nema ni u arhivama medija u koje niko i ne zaviruje jer ova pjesma polahko izumire. A Avdaga je bio hodajuća riznica tih rijetkih melodija i načina pjevanja.
Priče iz života
Znao je puno o nekadašnjem, drugačijem i davnom dobu. I vremenima kada su sarajevskim kafanama odzvanjali zvuci orkestara, sazlija i raskošnih interpretacija. Pjesme koje su nizale životne slike kojima su gosti u objektima naprosto liječili ljubavne rane, zaljubljivali se, uživali uz ćeif i opuštali od dnevnih obaveza. Sve u isti mah, a rijetko bi ko narušio taj merak. Avdo je svirao i pjevao onako kako treba, tumačeći natenane priče iz života.
Avdaga Buzar je rođen u Sarajevu 1926. godine u poznatoj i bogatoj obitelji. Imao je četiri brata, samo je stariji svirao kratko vrijeme harmoniku, a i roditelji su mu bili muzički talenti. Rastao je u vremenu kada su Bosnom i Sarajevom prolazile razne vojske, a svaka je odnosila dio imanja. Avdo je svirao dvorednu harmoniku i usavršavao sevdah.
Čuli za njega poznati sarajevski ugostitelji Samek, Nuno i Teufik, skupili se i otišli u „Stare vrbe“ da čuju kako to muzicira Avdo. Odmah ga uposlili na Babića bašču, restoran iznad Bentbaše. Prelijep objekat, moderno opremljen, sav u mušebcima. Tu su dolazili odabrani gosti. Zasvirao je 1950. kao četvrti harmonikaš uz Šerbu, Kalimana i Hodžića. Nedugo zatim počinje svirati u Pivnici na kojoj je gaži promijenio 18 pjevačica. Upravo tu je uz njegovu pratnju prvi put zapjevala Vida Pavlović.
Hatidža Tidža Škandić, pjevačica na dobrom glasu je sa Avdom i njegovim orkestrom pjevala 28 godina. Obišli su mnoge sarajevske kafane, a bilo ih je baš dosta lijepih i dobro posjećenih, kao što su „Opatija“, „Volga“, „Avala planina“, „Orvi“, „Tri šešira“, „Vijekovac“, „Đeđibeg“, „Kod Mehe“, a u kafani „Samek“ kako je kazivao Avdo je isključivo svirao sazlija Hamić. Slična kafana je bila i „Kod Kiča“ gdje su pjevali Ruža Balog sa Šerbom i Besimom harmonikašem, a kafana bila pod ključem.
Ćeif i dert
Plijenio je simpatije svojom svirkom i interpretacijom pjesama „Pita Fata, Halil mejhandžiju“, „Ja se svratih u mejhanu“, „Susreo sam dragu“, „Salko bolan Salko“, „Šeherzado“… Doajen meraka i finog tradicionalnog pristupa sevdahu nastupao je nešto kasnije u mnogim TV i radio emisijama. Zapravo u svim onima u kojima je bio pomen na sevdah.
Sa Eminom Zečaj je svirao set od pet pjesama a tu je uvršeno i „Avdagino kolo“. Nudili ga Ibro Mangafić i Omer Pobrić za studijski rad. Žalio se često na neke televizijske kuće, ali onako usput. Više žalio za danima prepunim ćeifa i derta. Žalio za nekadašnjim životom a i dalje u poznim godinama svirao „Kod Kibeta“ sa Mirom Mijatovićem i Arifom Alajbegovićem s kojim je nastupao više od 20 godina.
Avdaga nikada nije pio ni pušio, a porok mu bile žene. Tri mu umrle, a sa tri se razveo. Pa i onda kada su i srce i koljena „škripala“ on je svirao i pjevao. Jedina želja mu je bila da prije smrti neko zabilježi pjesme koje se nikada nisu javno izvele jer, kako je jednom kazao, sa njim će mnoge pjesme otići u nepovrat. A on je otišao u 87. godini 2013. napustio nas je vrsni sevdalija iza koga je ostao album sa 12 prelijepih izvornih pjesama.
Prva bosanska erotska pjesma
Šapčanin Boro Janjić je u Mostar donio prvu bosansku erotsku pjesmu „Vezak vezla Omerbegovica“. Avdaga ju je prvi ispjevao isto kao što je pjesmu „Salko bolan Salko“ dobio od autora Salka Skeje da bi je kasnije snimili Dino Berković i Sejo Huseinbegović.
Kalimanova bašča
Samo stare Sarajlije znaju da je Kalimanova bašča kod Vijećnice. Tu je radio čuveni Ismet Kaliman. Cure i momci bi sa teravih namaza svraćali da čuju prelijepu pjesmu da bi se kasnije u mahali pričalo kako su svratili u Kalimanovu džamiju.
Pjevao Titu i Moši
Premda je u vrijeme komunizma i cenzura ispjevao pjesmu „Nema ljepše knjige od Kur'ana“ Avdaga je ipak bio angažovan u hotel „Zelengori“ na Tjentištu gdje je pjevao i svirao za Tita i Mošu Pijade.
Piše: Jasna Durić
