Maja Perfiljeva bila je pjesnikinja, tekstopisac, slikarka. Sve to nije dovoljno kazano pri pomeni njene persone. Tačno da se pitamo da li postoji neko da nije čuo za kraljicu balada. Autoricu stotine prekrasnih evergrina. Ona je baština najdubljih emocija, onih koji uzbrkaju sva čula sa stihovima napisanim iz duše.
Unikatna osoba
Maja je bila unikatna osoba i umjetnik pisane riječi. Proslavila se sa pionirima pop roka i zabavne pjesme. Njen rad ponajviše vezan za sarajevsku grupu „Indexi“ i za njihove neprolazne evergrine koje je ona sročila. Takvih 15 pjesama za njih je sročila. „Da sam ja netko“, „Balada“, „Sanjam“, „Voljela je sjaj u travi“… pjesme uz koje su se generacije tog doba zaljubljivali, uživali, veselili se, plakali ali i liječili dušu.
Maja Perfiljeva je rođena u Tivtu, 1. maja 1941. godine. Upravo zbog njenog datuma rođenja njen otac, ruski emigrant, imao je problema kao etiketirani komunista. Stalno su se selili, pa je tako osnovnu školu, gimnaziju Maja završila u Dubrovniku, a ona već zaljubljena u poeziju, još iz osnovne škole kada je počela pisati prve pjesme. Objavila je i svoju prvu pjesmu u listu „Polet“, napisala svoju prvu knjigu poezije „Prvi sastanak“. Rano se udala, tik po završetku Književnosti. Udala se za doajena hrvatske muzike Hrvoja Hegedušića sa kojim je živjela deset godina a koji je potom oženio Kseniju Erker. No, njih dvoje su 1965. godine napravili zajedničku pjesmu za Splitski festival koji su ispjevali Zdenka Vučković i Ivo Robić naslovljenu „Riva u noći“.
Za njeno ime već se čulo. Pa tako 1966. godine pravi neprolaznu pjesmu „Bokeljske noći“, pobjedničku pjesmu koju je pjevao Vice Vukov. Ispjevao je tada mega hit za sva vremena. U Bratislavi 1967. godine odnijeli su „zlatni ključ“, no na „Opatijskom festivalu“ Kornelije Kovač Maju upoznaje sa Indexima. Rađa se nevjerovatan hit 1971. godine „Da sam ja netko“. Ona uporedo piše za Josipu, Gabi, Kiću, Mišu Kovača, Marinu Perazić, Ismetu Dervoz, Vesnu Pisarović, Novkovića, VIS „Siluete“, No name, Bruna Ungara…
Pisala je i stvarala pjesme sjajne i za nezaborav. A birala je svoje saradnike. Mnoge od njih afirmisala svojim stihovima. Maja je puno i kvalitetno radila a ostajala vječita djevojčica. Voljela je lijepe stvari, šešire, fine materijale, slikala na platnu od svile. Sve su to pokazatelji njenog jedinstvenog, gotovo nestvarnog senzibiliteta.
Ljeti je boravila u svom rodnom Tivtu, a zimi u Zagrebu. Predavala je u školi SH jezik, činila sve polako a uvijek zaposlena. Neki od njenih bezvremenskih hitova su „Gazi dragi srce moje“, „Nije nam bilo suđeno“, „Otkad si tuđa žena“, „Anuška“, „Miruj, miruj srce ti“, „I dođe dan“, „Moje su pjesme samo ljubavne“… i brojne druge pjesme. No ona je uvijek poseban akcenat i na posebno mjesto stavljala Indexe. I ne samo ona, naprosto njeno ime i karijera su vezani za njih. Često bi kazala kako im je telefonom diktirala stihove.
Psihičke tegobe
U zrelom dobu i dalje je pisala, ali i održavala noći poezije a već imala psihičkih tegoba. Maja Perfiljeva, otmjena i šarmantna autorica pjesama i tekstova koje je vezla emocijama i plemenitim izrazom preminula je u 79. godini života. Žena koja je na čist i narodski način kazivala pamtljive tekstove. Dio njenog života je ostao u njenim pjesmama, ali i u autobiografskoj knjizi „Tajanstva“. Maja koja je predstavljala svojim radom poveznicu zajedničkog svijeta ispraćena je komemoracijama u Zagrebu ispred krematorija Mirogoj i u rodnom Tivtu.
Diva pjesništva Maja Perfiljeva tvrdila je kako niko u to doba nije svirao i pjevao kao Indexi. Oni su stvorili neku magiju koja je nju inspirisala, oni su pomogli da postane pjesnikinja. Postali su kao porodica. Davora je posebno voljela jer je on za nju bio duša od čovjeka. Pokušala je čak da mijenja njegov vokabular prepun psovki pa mu je kazala da umjesto psovki kaže đon. On je izdržao kratko a onda kazao j..o te đon.
Himna nad himnama
Majina numera „Bokeljske noći“ može se uknjižiti kao narodno blago. U Kotoru se pod tim nazivom održavaju umetničke manifestacije a ova pjesma, kako kažu Kotorani, je himna nad himnama.
Pjesma posvećena ocu
Pjesma „Jedna lađa ide svijetom“ je posvećena njenom ocu koji je sa 11 godina iz daleke Istočne Rusije protjeran. On sa učiteljicom i ostalim đacima preživjeli su strahote, brodom obišli svijet. Sva ta istorija ruske migracije je ostavila dubok trag na Maji.
Piše: Jasna DURIĆ
