Danijela Martinović nije nastupala skoro godinu dana. Za ovo vrijeme je snimala pjesme, pisala knjige,a jedva čeka svoj prvi nastup. Nije se sa pšublikom družila godinu dana, a ona priča o tome šta je naučila pandemija.
Izjavili ste da ste dočekali na neobičan način Novu godinu. Kako je izgledalo slavlje?
-Bilo nas je doista ograničen broj, družili smo se, pričali. Svjesni svi da je ovo drugačija nova godina po svemu. Staru smo ispratili s velikim poštovanjem, ni slučajno s omalovažavanjem. O njoj nismo govorili kao o nečemu groznome nego kao o godini koja je bila izuzetno bitna, kao veliko iskustvo. I s osmijehom i mirom ušli smo u 2021.
Šta pamtite iz prošle godine?
-Na sve to treba gledati kao na posebno iskustvo koje svakome jedanput dođe. Zbog toga ćemo pogledati dublje u sebe i shvatiti što možemo istinski učiniti sa svojim postojanjem za sve oko nas, i za sebe. Iz 2020. naučila sam da ne treba previše planirati niti se vezivati za planove jer su, kao i sve ljudsko, izuzetno krhki.
Šta ćete prvo uraditi nakon što pandemija okonča?
-Ne razmišljam o tome šta ću prvo učiniti kad prođe pandemija. Dojmovi su još izuzetno snažni, posljedice nesagledive. Vjerovatno ću priuštiti neko lijepo putovanje. To sam željela cijele 2020. Trebala bi izaći i moja treća knjiga, “Zlatni rez”. No sve, ovisi o situaciji. ‘Zlatni rez’ čeka spreman. Volim taj osobni kontakt na promocijama knjiga, na koncertima, volim sve što je vezano uz kontakt s ljudima. Čekam trenutak da ljudi opet mogu biti blizu mene i ja blizu njih. Tek tad će to biti prava promocija.
Jeste li snimali nove pjesme?
-Ekstremne okolnosti u većini ljudi izazivaju i drastične transformacije, gurnule su me naprijed velikom silinom, kao kad bura gurne u leđa pa napraviš pet-šest koraka nesvjestan da ih možeš tako brzo napraviti. Brže smo kročili kroz svoje strahove. Bilo je mnogo situacija kad su se ljudi otvarali, a ranije možda za to nisu imali hrabrosti. Pripremala sam nove pjesme, zapise, lijepe ideje.
Jeste li spremni za nastupe?
-Svako ko se bavi muzikom treba blizinu ljudi i ne može dočekati taj trenutak. Mislim da bi svi ljudi trebali što prije istrčati na pozornicu svog života. Shvatiti da, kad se tama spusti na neke dijelove pozornice, oni drugi što su osvjetljeniji više dolaze do izražaja.
Možete li zamisliti prvi nastup nakon pandemije?
-Prvi nastup nakon pandemije ne mogu zamisliti. Ja sam profesionalac, a nisam radila skoro godinu dana. Svakom koncertu prilazim kao da je najvažniji, prvi. Osoba sam od trenutka. Ni ljudi nisu isti svaki dan. Ne znam šta će tog trenutka biti sa svima nama koji smo se u dubini promijenili, niti mogu znati što će taj trenutak učiniti od tog prvoga koncerta i svih sljedećih.
Šta ste naučili?
-Naučila sam da treba živjeti u svakom trenutku i za svaki trenutak s izuzetnom zahvalnošću što ga uopće možemo doživjeti. Te škole su posebne, drugačije i osobne, ali ako treba sublimirati, valjda smo naučili koliko smo zapravo maleni. Tvrdim i sigurna sam da ništa nije slučajno. Očito nas je trebalo razdrmati iz temelja, neke stvari porušiti u nama samima da bismo mogli stvoriti nešto novo i tako živjeti. Kao novi, bolji ljudi.