Duško Lokin se ubraja među najpopularnije predstavnike pop šlagerskog žanra jugoslovenske muzičke scene 70-tih i krajem 80-tih godina. Pjevač koji je u svom opusu snimio preko 28 nosača zvuka od kojih je 20 pozlaćenih ploča. Tu su i CD-ovi i šest kompilacija.
Volio fudbal
On je umjetnik koji je i dalje zanimljiv, naročito hrvatskim medijima, u prvom redu zbog njegove mistificirane frizure, preko njegove sjajne vanjštine u već zrelom životnom dobu pa sve do njegovog odnosa sa kolegama iz branše.
Duško Lokin je rođen u Zadru 1943. godine. Okružen ljubavlju bližnjih koji su mu uvijek puštali na volju pa i izbor zanimanja. Do svoje 16-te godine pored škole beskrajno je volio fudbal pa je zbog njega često odsustvovao sa nastave. Potom je igrao odbojku i bio čak igrač juniorske reprezentacije.
Sa 18 godina napustio se sport i ozbiljno prišao muzici jer je odmalena pjevao i tako zabavljao svoju porodicu. Stoga ne čudi da je majka naoričito bila oduševljena njegovom odlukom. Počeo je tezgariti po igrankama zajedno sa Đanijem Maršanom sa kojim je osnovao grupu “Kondori”, a sa njima je muzicirao gitarista Zoran Kravar i klavijaturista Vedran Božić.
Ti “plesanjaci” bili su sudbonosni za njega jer je tako upoznao ljubav svog života, svoju suprugu Anušku. To je period kada je upoznao i pvi put se sreo sa Mišom Kovačom koga je posjetio zajedno sa Đanijem u bolnici nakon što je ovaj preživio saobraćajku. Sa pomenutim bendom Dušku se desio prvi hit 1969. godine “Draga Marija”.
Nešto kasnije kreće u solo vode te 1972. godine realizira pjesmu “Dobro jutro” sa kojom se predstavio na Splitskom festivalu, potom na sarajevskom “Šlageru sezone” 1974. godine “Još pamtim”, a iste godine pobjeđuje na “Zagrebfestu” sa numerom “Riječ pomirenja” koju je izveo sa Vladimirom Košićem Zecom. Ponovo 1975. nastupa na “Šlageru” sa poznatom pjesmom “Raspleti vijenac ljubavi”. Izdaje kompoziciju “Jedna žena čeka brod” koja mu je i danas najdraža festivalska pjesma kou je izveo na Zagrebačkom festivalu. Na “Beogradskom proleću” 1977. godine ispjevao je numeru “Kad porasteš”.
Nizao iz godine u godinu festivalske nastupe, snimao nove pjesme a ni pobjede nisu izostajale. Na “Hit paradi” interpretirao je pjesmu “Ti si bila uvijek pokraj mene” koja je prodata u sto hiljada primjeraka. Rado slušane pjesme su “Oči pune suza”, “Ti si mi davno ušla u vene”, “Da te vidim pa da ozdravim”, “Dan vjenčanja”, “Crna žena”, “Ljubav je sve”…
Kćerka, unuka, praunuka
Bio tražen i nastupao diljem svijeta. No, izdvojio bi najdraži nastup u Melburnu 1961. godine. I danas u 77. godini života je aktivan i kao pjevač, zabavljač i menadžer. U dobroj formi, očuvane vanjštine beskrajno uživa u druženju sa pozitivnim ljudima, naročito mlađim generacijama jer kaže da njegovi vršnjaci su mu dosadni sa pričom o bolestima, a i ne znaju za šalu. On zna jer godinama su se pričali vicevi, šale na račun njegovog tupea čemu se i sam smijao.
Duško je mladelačkog duha. Sa suprugom Anuškom je pet decenija u braku iz kojeg je dobio kćerku Natali, a ima i unuku i praunuku. Oni su mu najveća ljubav i razonoda. Lokin iznajmljuje apartmane, organizira turneje, pun je života, za njega ništa nije problem osim onih zdravstvenih.
Kaže razumije besparicu i tugu ali bez zdravlja i smijeha ljudi su gotovi. Nerijetko kaže da je muzika bila kvalitetna do 1991. godine kada su pjevači bili poštovani i uvažavani, a sada su veće zarade a kvaliteta nigdje. Sretan je zbog perioda kroz koje je prolazio i sada kada su nastala teška vremena on opet pozitivno veli da ono što nosi u sebi i što ga okružuje ne može se ni kupiti a ni platiti.
Njegova iskrenost i direktnost ga je nerijetko dovodila u nezgodne situacije. S Mišom Kovačem bio je u ljutnji 35 godina. I to zbog Zdravka Čolića kojeg Mišo kao mladog pjevača, nije želio primiti u grupu. Sa Vicom Vukovim se verbalno sukobio pred sami nastup jer je ovaj rekao “ti ne pjevaš”. Morao je biti grublji pa je kazao: „Ja sam pjevao i pjevat ću, a gdje si ti bio do sada“, na šta mu je ovaj odgovorio da je lud. Seve nije govorila deset godina sa njim, a na sve te ljutnje kolega on kaže “istina vrijeđa ljude, vole lijepe laži!”
Glava u torbi
U komunizmu bilo je mnogo tezgi, turneja pa i onih u Americi, Australiji, Kanadi gdje je bilo riskantno pjevati. Tu je, ističe Duško, “glava bila u torbi” jer su pjevali Jugoslovenima a u publici je bilo i emigranata tog sistema stoga i ne čudi da je bio ispitivan, praćen, pa i pasoš mu je u više navrata bio oduziman. Ali, nije bio usamljen slučaj jer toga je bilo itekako među pjevačima.
Pao sa grane
Nikada nije zaboravio trenutak kada je kao dječak pao sa grane koja se slomila na stablu i udario snažno u pločnik. Tako povrijeđen ležao je i vrištao. Prolaznik je samo prošao pored njega, pogledao ga i nastavio svojim putem. Od tada, kaže Duško, nastoji svima pomoći u nevolji onoliko koliko može.
Piše: Jasna Durić