Majda Sepe je bila pjevačica zabavne pjesme, šansone i džez muzike. Bila je jedna od najvažnijih i poznatijih predstavnica jugoslovenske muzičke scene jer je dala svojim izrazom poseban šmek. Svojom strpljivošću istraživala je i okušala se u više umjetničkih segmenata. Uvrstila u repertoar i studijske snimke, muziku koja joj paše. Imala savršen sluh i osjetila, kažu, sve što muzika nudi. Ova nevjerovatna žena, nenametljivog pristupa svojom atraktivnom pojavom i ljepotom je plijenila publiku. Plesala, pjevala, glumila…
Brojne nagrade
Majda Sepe Bernard rođena je u Ljubljani 1937. godine. Njegovala je afinitete prema muzici još u tinejdžerskom dobu. Plesala klasični balet i to joj je bio prvi dodir sa scenom. Okušala se i u modernom plesu u prvoj plesnoj školi. Paralelno se obrazovala u gimnaziji i solo pjevanju. Široka lepeza njenog interesovanja stiže i do konkurisanja za menekenku što je glatko prošla i počela se ozbiljni baviti tim poslom već 1953. godine. Odlazi na mnoge revije u Moskvu, Lenjingrad, Rigu… Kažu nevjerovatno je “voljela” kamera. A ljudi se lijepili za njene fotografije pa i njen budući suprug Mojmir Sepe, inače u to doba poznati kompozitor i aranžer. A poznavala ga je još od gimnazijskih dana. Pred matičara je stala uz njega 1956. godine da bi nešto kasnije dobila kćerku Polonu.
Za solistu “Ljubljanskog ansambla” prošla je audiciju sa kojom dobiva i prve angažmane. Odlazi sa njima čak u Pariz. Po povratku realizuje snimke na Radio Ljubljani. Postaje poznata i tražena, naročito nakon učešća na Prvom bledskom džez festival 1960. godine. Godinu kasnije sa Marijanom Deržaj i Terezom Kesovijom uz ansambl Beogradskog radija nastupa na Sinaju za UNEF-e pred vojskom Švedske, Kanade, Indije, Jugoslavije, Brazila… U stilu velikih zvijezda pojavljuju se i u program televizije Kairo. Od 1962. godine kada je zaživio festival “Slovenske popevke” zauzela je učešće te i svih narednih godina. Majda je bila pjevačica koja se pojavljivala na više od 50 festivala na Beogradskom, Opatijskom, sarajevskom Šlageru sezone, Splitskom, Novosadskom, Krapinskom, Jugoviziji…
Ponijela je brojne nagrade, priznanja. Snimila je duet sa Arsenom Dedićem kada se pojavila na italijanskom Doro festivalu. Na Opatijskom festivalu sa pjesmom “Čovjek koji nije” otvorila je vrata šansoni na jugoslovenskoj muzičkoj sceni. U Drezdenu 1976. godine ponijela je prvo mjesto publike pjevajući “Kraljicu noći” a 1983. godine u Aleksandriji pobijedila sa kompozicijom “Toplo, hladno more”. Sa svojim suprugom obilazila je balkanske, evropske i svjetske muzičke scene. Mnogo je vremena potrošila na gostovanje.
Trag za sobom
Od početka raspada bivše države osvaja prvo mjesto sa svojim pjesmama na takmičenju evergrina “Zlatni rog”. Nosi i prvo mjesto “Zlatnog pijetla”. Album “Među iskrenim ljudima” na tržištu se pojavljuje i skreće pozornost slušatelja na sebe a onda album “S tobom” koji se pojavljuje na tržištu 2006., godinu prije nego je u napustila ovaj svijet u 68. godini. Izuzetna umjetnica Majda Sepe koja je ostavila trag za sobom kao dio muzičke istorije bivše države Jugoslavije a i Slovenije.
Pred Maršalom Titom Majda Sepe je nastupila više puta, ali prvi put na Bledu pri posjeti Sukarna gdje su nastupile ona i Marijana Deržaj koje su poslije tog kratkog nastupa trčale na avion za Beograd a nisu imale vremena se preodjenuti pa su tako istom lepršale u zlatnim sandalama i haljinama sa šljokicama. Kaže da je to bilo stresno ali nije joj žao jer je to činila za divnog čovjeka kojeg nikada nije zaboravila, pamtiće, govorila je, te njegove oči od kojeg pogleda naprosto utrnu i koljena. Trema koja nastaje neopisivo. Stekla je dojam da je Tito volio više da sluša narodnu nego zabavnu muziku.
Pred kubanskom delegacijom
Majda je 1975. nastupila pred delegacijom iz Kube i ministrom Raulom Kastrom koji je mjesec dana nakon tog događaja zvanično pozvao ansambl Radio Havane da nastupi što je učinila pjevajući isključivo na slovenačkom jeziku a ipak ostavila nevjerovatan dojam svojim glasom, kvalitetom a i stasom.
Mehlem za sva čula
Majda je do kraja žalila što u novom dobu nikada nije bilo prostora niti ideje da se u jednom klubu, manjoj dvorani ili bilo kako organiziraju nastupi majstora svirke i pjevanja. To bi, prema njenom mišljenju, bio mehlem za dušu i sva čula poklonika vrhunskog ugođaja.
Piše: Jasna Durić
