Kome je posvećena pjesma “Zaboravljeno”?
-Pjesma “Zaboravljeno” nema svoju ličnu posvetu. Osmišljena je više kao poruka mladima da sve što je iza nas, a ne pamtimo ga po dobru, zaslužuje da bude zaboravljeno. Neki se ljudi teško mire sa onim što im sudbina donese. Trebamo znati da nju određuje Bog, a ne kroje je ljudi.
Inspiracija?
-S obzirom da sam pišem svoje pjesme, inspiraciju nalazim u trenutnom osjećaju. Tokom dana dolazite u razne situacije, vidite sretne i tužne ljude, čujete lijepe i ružne priče, a sve je to sastavni dio života. Onda, uglavnom kasno u noć, dok ljudi obično spavaju, sjedim u mraku i pišem. To mi dođe kao neka vrsta relaksacije i duševnog odmora poslije napornog dana, s obzirom da, pored bavljenja muzikom, radim i posao novinara i voditelja na najgledanijoj televiziji na našem prostoru, Sandžak televiziji. Najveća inspiracija mi je generalno ljubav, jer sam kao sin jedinac, suprug i otac jako voljena osoba.
Muzički uzori?
-Još kao dječak najviše sam vremena provodio slušajući Dinu Merlina, grupu Macbeth, Al Dina, Harija Varešanovića, te mog dragog Eldina Huseinbegovića i prijatelja Armina Muzaferiju.
Eldin Huseinbegović ili Armin Muzaferija?
-Pitanje koje jako rijetko dobijam i koje je, sigurno, od svih najteže. Eldin je, kako rekoh, moj najbolji prijatelj i producent. Bukvalno smo 24 sata na vezi. Proživimo svaku pjesmu skupa, njegovu i moju. S druge strane, Armin je bio uz mene tokom mojih muzičkih početaka. Veliki prijatelj i podrška. Kažu da ćete najbolje upoznati nekoga ako krenete sa njim na put. Putovao sam i nastupao po svijetu sa obojicom. Ljudi bez mrlje. Neka moj odgovor bude Eldin i Armin
Posao voditelja ili muzika?
-Muzika je moj dječački san. Posao voditelja dobio sam sasvim spontano, ali sam se srodio sa njim. On mi je i pomogao da upoznam ljude, brojne sponzore, prijatelje i da se muzički afirmišem. Volio bih da mogu biti oboje. Ali ako već moram da biram, neka to bude muzika.
Šta te iznervira?
-Najviše me nerviraju neodgovornost, oholost i nepravda. Oni ljudi koji zanemaruju svoje obaveze
Šta ne zaboravljaš?
-S obzirom da dolazim iz vjerske porodice i da sam tradicionalno odgojen, još kao dječak sam naučen da nikada ne zaboravim dobro koje mi je neko učinio i da, ako mi se pruži prilika, na to dobro uzvratim. Vjerujte, postoji jedan dan u sedmici kada krenem redom po imeniku i pozivam meni bliske ljude da im pokažem da ih nisam zaboravio. Na dobro uvijek dobrim uzvrati.
Šta te nasmije?
-Volim dosta da se šalim. Društvo mi je također takvo. Najčešće se ismijem kada čujem dobar vic. A prijatelji su uvijek puni toga.
Hobi?
-Najveći hobi mi je fudbal.
Muzika za opuštanje?
-Ujutru, dok pijem prvi espreso, volim slušati džez muziku. Saksofon kao instrument me jako opušta. Volim slušati Eldina, Armina, Dina Merlina, bendove Lexinghton i Miligram, kao i mladog Mostarca Adija Šošea.
Vrlina?
-O svojim vrlinama ne volim puno govoriti. Volim da drugi govore o njima. Ono što kod sebe najviše volim jeste to što sam jako emotivna osoba.
Bez čega ne možeš zamisliti dan?
-Bez svoje porodice. Bez jutra, gdje se dvogodišnji sin Fatih uvuče u krevet i budi nas. Bez espreso kahve, bez popodnevnog razgovora sa roditeljima. Bez muzike, ma u kakvoj formi da ona dolazila.
Kako reaguješ na laž?
-Kod mene je uvijek sve otvoreno. Ne volim ljude koji su skloni lažima. Uglavnom me možete samo jednom slagati u životu. Za drugi put nećete imati priliku.
Ko ti je najveća podrška?
-Zasigurno, najveća podrška su mi roditelji, supruga Sevgi, sestre Azra i Adla i moj producent Eldin.
Najljepši momenat u karijeri?
-Ima ih dva. Prvi je saradnja i prijateljstvo sa Eldinom. Drugi je nedavna turneja u Americi. Ispunio sam svoj dječački san, jer sam od kraja decembra prošle do sredine januara ove godine boravio u Njujorku, gdje sam i nastupao. Divno iskustvo. Želim da što prije sve ovo prođe, pa da se opet družimo.
Šta ti zamjeraju prijatelji?
-Često mi zamjeraju što sam previše iskren, emotivan i što pustim svakoga da mi se približi. Valjda je to zato što sam oduvijek vaspitavan da budem uljudan, da svakom pružim ruku pomoći, da se svakom osmijehnem i ukažem poštovanje. Nažalost, nije baš cijela naša sredina takva. Zamjeraju što češće ne pjevam narodnu.
Neostvarena želja?
-Imam ih dvije. Jedna je da napunim Koševo, a druga je da mi dragi Bog podari mogućnosti da pomognem svakom kome je pomoć potrebna. Pratimo da je, pogotovu ovih mjeseci, dosta gladnih porodica. Teške su scene kada vam se neko obrati za pomoć, a nije danima jeo.
Razgovarala: Nina Novaković
