Aleksandar Aca Matić pjevač novokomponovane muzike koji je 70-tih ispjevao nekoliko hitova. Njegovi počeci karijere datiraju iz vremena osporavanja i žestoke recenzije muzičkih kritičara. Vremena u kom su se upoređivali folk ostvarenja sa tradicionalnim zvukom na koje su se trebali oslanjati i tekstualno i melodijski.
Za čula kafanskih boema
Izvorno pjesništvo i muzika sa Acinim osebujnim vokalom i specifičnim pjevačkim ukrasima zvučao je prepoznatljivo. Bio je svoj na svakom polju karijere. Sjetan glas, bio je mehlem za čula kafanskih boema. Od početka studijskog rada volio ga je narod, kolege njegovo fino ponašanje i neposrednost.
Aleksandar Aca Matić rođen je 1939. godine u Kragujevcu. Rođen u ona teška vremena sa brojnim životnim nedaćama o čemu on nikada nije htio da kazuje. Mnogo detalja iz života Aca je ostavio samo za sebe jer je po prirodi čudi bio „zatvoreniji“. Volio muziku i pjesmu. Bio član folklornih društava. Pjevao sve dok ga čuveni Radoslav Grajić nije čuo. Počeo mu autorizovati numere koje su ušle u narod „od prve“ „Dođi, dođi pa, kaži“. Pomenuti singl štampao je zagrebački Jugoton. Na beogradskom Saboru je potom ispjevao pobjedničku pjesmu, po mišljenju stručnog žirija, „Kaži mi šta je ljubav“. Na „Pjesmi ljeta“ 1972. godine pojavljuje se sa pjesmom „Bosonoga“. Neprolazni hit je bio „Fato mori dušmanke“ kao i pjesme „Biljana“, „Pred tvojom školom“, „O Ružo, Ružice“, „Ja sam kriv“, „Dođi najmilija“, „Hej mala moja“. Album naslovljen „Siromašak ja, sirotica ti“ koji je kasnije preinačen u naziv „Hej mala moja“ a koju je štampao RTV Ljubljana.
Tu su i albumi „Proleće mladosti moje“ i „Ona mi je sve“ koje je štampao Jugoton. Sa pjesmom „Majka“ Matić se 1983. takmiči na Ilidžanskom festivalu već upisan kao estradna zvijezda. Pjevač starog kova kakva je bila estradna generacija tih godina, snimali su bez tehničkih pomagala. Na koncertima pokretala ih publika. Ko zna koliko je odradio turneja sa kolegama kako je to bilo na estradi u predratna vremena.
Kafana u Kanadi
A sa početkom ratnog doba Aca odlazi u Kanadu gdje sa suprugom Javorkom, osim što je pjevao da bi preživio i podigao kćerku Oliveru, pokrenuo je samostalno ugostiteljstvo. Kafana je prerasla u veći objekat gdje su nerijetko gostovala zvijezde bivših jugoslovenskih prostora. Aco je snimio još jedan album „Žene i vino“ za PGP RTS. Kompilacija štampanih singlova iz Diskosa objedinio je PGP RTS i u prodaju pustio Acin album „Moji najveći hitovi“.
Legendrani pjevač bivših prostora Aco Matić zaslužuje taj epitet jer je njegova pjesma „Krčmarice, još vina natoči“ iz 1983. godine, po mišljenju muzičkih kritičara, jedna od najljepših pjesama koja traje gotovo pola vijeka. A karijera njenog izvođača dosta duže.
Njegova ostvarenja ostala su u narodu sa kojim je najviše volio biti u bližem kontaktu, onom kafanskom a uvijek bio sa dosta gospodskog garda. U 72. godini života, tačnije 2011. godine preminuo je „Daleko u tuđem svijetu“, kako je naslovljena jedna od njegovih numera. Sahranjen je na Novom beogradskom groblju.
Lepa Lukić je bila neutješna te 2011. kada je čula za vijest o odlasku Ace Matića. Kazala je tom prilikom koliko je bio dobar čovjek i dobar drug. Sjajan pjevač a jednostavan. Nije propustila Lepa kazati kako je bilo baš dobro družiti se s njim i njegovom suprugom koji su prekrasni ljudi a i da je u Kanadi često pjevala u njihovom lokalu.
Šeherzada nije Ljubina ni Esadova
Nerijetko u posljednje vrijeme čitamo natpise i slušamo naglašavanja Ljube Aličića kako je prvi ispjevao „Šeherzadu“ a da je tek kasnije Esad Plavi je presnimio. A neće biti tako! Dosta prije, tačnije 1978. godine prvi je tu pjesmu ispjevao Aca Matić. Šira javnost, bar u ovo vrijeme, nije upoznata sa pomenutim podatkom pa i voditelji u radio programima nerijetko kažu „čini se da je to nekad neki pjevač ispjevao“. Baš neki! Legendarni Aca Matić.
Utaja poreza
Kolateralna šteta ili prva žrtva muzičke tranzicije bio je pjevač Aca Matić. Uhapšen i optužen zbog utaje poreza. Tadašnji moćnici iz samo njima znanih razloga, a zamjerio se nije nikome, su mu „upakovali“ i osudili ga. Stoga i ne čudi da nije poželio nikada da se vrati na ove prostore.
Piše: Jasna Durić