Drago Diklić kantautor, instrumentalista, pjevač, nekrunisani kralj evergrina 50-tih, 60-tih i 70-tih. Posebnog vokalnog fraziranja i stila. Svojim neobičnim izgledom i imidžom bio je upečatljiv, pa kao takav plijenio pažnju ženske populacije. Pri pomeni njegovog imena u prvom redu sjajan instrumentalista a tek onda pjevač i autor.
Bio je klasičar!
I danas se njegovi hitovi čuju i prepoznaju. Možda ne i ime pjevača ali suptilna, urbana izvedba pjesama zasigurno da. Zabavna muzika, šansona, džez koje je pjevao osobito ni na tren ne opanašajući svoje idole, zvijezde iz tom muzičkog svijeta i tog vremena. Pamte se njegove pjesme „Još samo večeras“ i platinasta „Teško mi je zaboraviti tebe“.
Drago Diklić Fiko, kako je nosio nadimak, rođen je u Sinju 1937. godine. Već ‘41. seli sa porodicom u Zagreb u naselje Trnje. U tinejdžerskom periodu života pjevao je starogradske pjesme po zagrebačkim igrankama i barovima. Već kao dijete učio je svirati violinu. Bio je klasičar! Obolio je na plućima pa tako napravio pauzu u muziciranju. Kada se vratio muzici svi su ga odgovarali od njemu omiljenog saksofona.
No, on na igrankama upravo sa saksom je šarmirao žene. Mada je u gimnazijskim danima volio zabavnu muziku nedugo potom počeo ga je plijeniti i džez. Za radio Zagreb 1954. počinje realizirati snimke. Već nastupa i po klubovima, Njemačkoj u koju ide 1958. pa nastupa diljem svijeta svirajući bariton-saksofon sa Jadran bendom gdje počinje i pjevati. Na Zagrebačkom i Opatijskom festivalu nastupa ‘63. godine. Njegovi prvi snimci su bili u uskoj vezi sa western i kantri temom koje je radio sa Nikicom Kalođerom. Klub u kome je muzicirao bio je stacioniran uz džamiju pa je svirka morala biti tiha. Džez i evergrini čuli su se na zvučnicima slabe jačine.
Sa „Central starsima“ svirao je po Evropi, sjevernoj Africi. Pri povratku u Zagreb svira sa oktetom na Bledu jer Drago je uvijek svirao sa velikim bendovima. Na vrhuncu popularnosti u bivšoj državi ‘71. godine preuzima Zagrebački festival koji je vodio 14 godina. U tom intervalu dovodi popularne svjetske bendova poput Mango jarry, Jucy Lucy, Carla Gotta. Trebao je i Tom Džonsa međutim falilo je novca.
Sam je snimio više od 200 snimaka, brojne albume, singlove, kompilacije ali nikada dalmatinsku muziku premda je Sinjanin. Sa Georgiem Fameom ‘81. godine obnovio je svoj džez fah na Zagrebačkom festivalu. Nerijetko je bio gost beogradskog džez orkestra i solista tamošnje televizije. Sa pjesmama Duška Dančua i Zvonka Bogdana „Teško mi je zaboraviti tebe“ i „Ladan vjetar poljem piri“ je prepjevao uz vlastitu aranžmansku obradu. Od tih pjesama upravo on je napravio evergrine.
Emotivne svirke
Njegove pjesme i svirka korišteni su u filmovima. Sa svojim najljepšim pjesmama koje se rijetko čuju zadnjih godina u regionu ispjevao je uz tamburaški orkestar u HRT-ovom studiju koji je bio premalen da primi sve zainteresirane. Bile su to pjesme koje su obilježile zabavni i džez stil jednog vremena u bivšoj državi. Drago je fascinirao sve prisutne kako svirkom na saksofonu, autorskim djelima, tako i sa sjajnom izvedbom pjesama „Igra života“, „Oprosti, molim te“, „Najljepša je domaća riječ“, „Još samo večeras“, „Opet si plakala“…
Pjevao je i kajkavske pjesme, pričao anegdote jer Fikin svaki nastup je događaj za pamćenje. Ove 2020. godine ponovo ima namjeru sa Antom Gelom odraditi nekoliko nastupa kao što je uradio u Kvarneru i Lisinskom. Emotivne svirke koje uz pjesmu uveličavaju neponovljive muzičke predstave. Voli da vraća svijet u lijepa muzička imena jer to može i umije svih šest decenija karijere.
Romansa sa Italijankom
Kao najljepši angažman Drago pominje svirku u Wengenu sa Milivojem Koblerom kom prilikom je svirao violinu i saksofon a Milivoje klavir i bubanj. Uz sjajnu gažu imao je ljubavnu romansu sa jednom Italijankom kada je i nastala pjesma „Još samo večeras“. Naravno i svojoj dugogodišnjoj životnoj supruzi posvetio je pjesmu „Opet si plakala“.
Ostao isti
Povremeno Drago bi kazao da je ovo žalosno društvo bez kriterija i zahvalan Bogu što je ostao isti. U to vrijeme među brojnim nagradama koje su mu uručene, nije bilo nagrade grada Zagreba. Jer kako je tada istakao, dok god je tu bio Slavko Degoricija koji ga je nazvao Srbinom, četnikom što je bilo van pameti jer Fiko je dijete iz miješanog braka, nije je mogao dobiti.
Estradni sindikat
Sindikat za estradne umjetnike još ‘66. Drago je želio osnovati. Taj golemi pogon, kako ga on naziva. Sada je to glazbena unija. U Americi to je itekako isplatno, čak se i nastupi na TV plaćaju enormnim honorarima. A na Balkanu sve škrto i siromašno.
Predsjednik države
U prostorijama kompozitora na sjedjeljci poslije sastanka šalili su se do sitnih sati kada je neko kazao da bi Drago trebao biti predsjednik države pa kakav bi njegov govor izgledao. On je ustao šaleći se održao govor da bi ga ujutro na telefon zvali ljudi sa pitanjima kako da se učlane u njegovu stranku. Sav u čudu rekao je moja supruga ne želi ni u kakve dvore iz svog stana u Zapruđu.
Piše: Jasna Durić
