Dražen Ričl, gitarista, pjevač i glumac, začetnik je novog zvuka sarajevske muzičke scene. Važio je za najboljeg gitaristu rok scene tog doba u šeheru. Munjevitom brzinom prebirao je žice na gitari, Dražen Zijo Para Zijaga. Glumio u humorističkim rolama a sve što bi radio bilo je precizno i bez pretjerivanja. Njegov pozitivan tinejdžerski stav prema životu odavao je i sliku skromnosti. Svirka, osmijeh, pozitiva bio je njegov život. Predanost u radu pa stoga i dostojanstveno liderstvo u bendu.
„Niži“ rang
Dražen Ričl rođen je u Sarajevu 1962. godine. Rastao u koševskom naselju, svirao gitaru, pjevušio. Želio je usavršiti gitaru u muzičkoj školi ali tog odsjeka nije bilo pa je upisao Drugu gimnaziju nakon čega je završio dvije godine Žurnalistike. Napustio je fakultet jer je bio prezauzet svirkama sa grupom „Elvis J. Kurtović“ sa kojim je muzicirao četiri godine. Uporedo je radio kao voditelj sa Neletom Karajlićem na Radio Sarajevu u humorističkoj emisiji „Priče i muzika subotom“ nazvan „PRIMUS“. Godine 1984. je snimio i prvi singl „Top lista nadrealista“ a onda na početku 1985. godine osniva „Crvenu jabuku“ sa Zlatanom Arslanagićem. Pridružuje im se Zeničanin Aljoša Buha, Darko Jeličić Cunja, klavijaturista Dražen Žereć Žera. Sa Zlajom je radio na prvom albumu „Crvena jabuka“. Nevjerovatnom i senzacionalnom brzinom doživljava neopisivu ali i neobjašnjivu popularnost. Neobjašnjivu jer taj neki novi zvuk s kojim je Ričl spojio Kurtovića i Meteore, pa sve do Seje i njegovog „Pušenja“. Zvuk koji je na prvo slušanje pripadao nekom „nižem“ rangu. No, on je znao svirati gitaru, bio je vrstan svirač.
Popularnost ga nije ponijela i dalje je studiozno stvarao, glumio i važio za najistaknutijeg lika koji je znao za mjeru. Sa pjesmom „Bježi kišo s prozora“, „Dirlija“, „S tvojih usana“, „Jazz ba“, „Nek te on ljubi“, ali i one „Dabogda crk'o rokenroll“, „Sva su raja“… Snimio je i spotove na pet numera a uslijedili su i nastupi. Uprkos obavezama, pun zanosa i optimizma, radi demo snimke za novi nosač zvuka. „Nema više vremena“, „Umrijeću noćas od ljepote“, „Uzmi me“, „Za ove godine“, „Da je samo malo sreće“… A nije je imao! Nije imao sreće. Baš kada mu je najviše trebala.
Naime, sredinom septembra 1986. godine grupa je žurila na nastup. Koncert na stadionu „Kantarevac“. Tu su trebali zasvirati. U tri vozila su se podijelili članovi benda i organizator „Atlasa“. U „fići“ se vozio Dražen i Aljoša a za upravljačem je bio Zlaja. U nesretnom trenutku se vozilo zanijelo na okuci, skrenulo na lijevu stranu da bi se u njihovo „krhko“ vozilo zabio kamion. U strašnom prasku nesreće Aljiša je ostao na mjestu mrtav a Ričl je prebačen sa Zlajom u mostarsku bolnicu. Strašne povrede glave koje je zadobio Ričl iziskivale su urgentne zahvate stručnjaka pa je helikopterom prebačen na beogradski VMA. Koncert nije održan, a u publici i među Draženovim fanovima nastao je muk. Nakon dvije sedmice borbe Draženov mladi život je bio ugašen.
„Tugo, nesrećo“
Nije zasvirao na ugovorenim nastupima, ni na Baščaršijskim večerima gdje je trebao privući publiku na nastupu ispred Katedrale. A ni planirani nastup na „Licima sa naslovnih strana“ magazina „Ven“. Sve je nesretni slučaj sa bolnim epilogom prekinuo odnijevši sa sobom mlade živote.
Dražen Ričl, tinejdžer koji nije puno tražio od života i popularnosti, samo dobru gitaru, pojačalo, Marlboro, nekoliko dobrih parfema, drugačiji ali svoj, kazali su te 1986. godine kada je ukopan na Barama. „Tugo, nesrećo“ kako i nosi naziv jedne od njegovih zadnjih pjesama.
Zvjezdani jahač
Dvije noći pred nesreću koja je zadesila Dražena Ričla našao se na promociji Bajagine ploče „Jahači magle“. U centru pažnje bio je Dražen, „zvjezdani jahač“ koji se skromno probio između prisutnih da bi čestitao kolegi pokazavši da čvrsto stoji na zemlji, bez zavisti i ljubomore.
Stotine fanova željeli darivati krv
Dok su Dražen i Zlaja povrijeđeni ležali u mostarskoj bolnici gdje im je ukazana prva medicinska pomoć stotine fanova su stigle pred bolnicu, svako od njih želio je darivati svoju krv.
Presječena jabuka
Tek nakon 23 godine obilježeno je mjesto pogibije Dražena Ričla i Aljoše Buhe sa spomen pločom u obliku jabuke. A nadgrobni spomenik Ričla je u obliku presječene jabuke sa uklesanim stihom iz njegove pjesme „Prođe avgust srećo moja, vrijeme da se rastanemo, bilo je izgleda previše lijepo da nam tako ostane“.
Mureal u muzeju
Jedna od sarajevskih ulica dobila je naziv po legendarnom rokeru Draženu Ričlu a zajedno sa Adijem Lukovcem, Davorom Dujmovićem i Ričl je dio stalne postavke mureala u Istorijskom muzeju BiH.
Piše: Jasna Durić
