Nedžad Salković, neprikosnoveni interpretator sevdaha, komponovane pjesme tradicionalnog prizvuka svrstan je u red legendi. On je, zapravo, mjera kako jedan pjevač poštuje publiku a oni mu tako i uzvraćaju. Nekada šarmer, magnetno atraktivan pjevač a sada prefinjeni gospodin. Odmjeren oduvijek, sa stavom, ponosan na ono što je postigao. Njegov prelijepi, sugestivni vokal sa jedinstvenom i privlačnom bojom naprosto prodire duboko u „tkivo“ uz sve te melizmatske ukrase. Njegove pjesme se gustiraju, bilo da pjeva ljubavnim jadima, zraku čežnje, razigranim nervom.
Pjesma fenomen
Nedžad Salković rođen je u Tuzli 1941. godine. Pjesma mu je životni pratilac, od djetinjstva. Tako se po završetku srednjeg obrazovanja sa 18 godina uputio na audiciju Radio Tuzle. Zapjevao je svoj prvi registrovani snimak „Omer beže“. Njegov prefinjeni interpret i naočita vanjština su privukli mnoge kompozitore. Nedžad stiže uz pomoć prijatelja Zdravke do Mije Krnjevca. Sa njim je snimio singl ali ga i uputio kod Carevca koji je vodio zabavni i narodni orkstar i pred kojim je u Radio Beogradu polagao audiciju sa pjesmom „Gondže ružo“. Onda je uslijedio njegov uspon na muzičkoj sceni.
Nizale se pjesme „Dođi draga Lelo“, „Ne plači srce“, hit numera „Smeđe su ti kose po plećima pale“, pjesma koju je uradio sa Radojkom i Tinetom Živkovićem. Oni mu postaju čuveni muzički dvojac koji ga uzima u svoje okrilje i postaju mu poput roditelja. Pazili ga, voljeli, brinuli o njegovoj karijeri. Već ‘68. dešava se „Ilidža“ i pjesma „Ah ljubav, ljubav“. Pjesma Nikole Škrbe i Selvera Bašića uz aranžman Živkovića.
Nedžad dobiva nevjerovatnu popularnost. Uslijedile su turneje. Njegova pjesma je zauzela mjesto u repertoaru svih bivših jugoslovenskih pjevača. Iste godine nastupio je sa pjesmom „Fikreta“ na beogradskom „Saboru“. Redao hitove „Oči moje kletvom bih vas kleo“, „Voljeni grade moj“, „Kujundžija besjedio“, „Davno, davno“, „Zejna lice u hamamu mije“, „Vrati mi moje mirne dane“, „Kad se smiješ mila kćeri“, „Jesen u vrtu mom“, „Kad bi znala“, „Nije mi lako stari se polako“… Nastupio na 11 Ilidžanskih festivala i 10 beogradskih Sabora. Šezdeset nosača zvuka, singlica, LP, CD-ova, kompilacija. Ipak, ‘82. godina i pjesma „Ne klepeći nanulama“, autora Ibrahima Dedića i Huseina Kurtagića, sa kojom je dotakao tačku vrha trona. Premda je pjesma ispjevana u 17 verzija, kada ju je on otpjevao, kao da je bila skrojena za njega. Pjesma fenomen tako kažu jer je ostala do dana današnjeg kao evergrin.
Nedžadova popularnost je bila ogromna. Turneje, koncerti, snimanja, tako sve redom. Diskografska norma je bila 70 koncerata a on bi odrađivao u godini po 147 nastupa. Putovao diljem bivše države i Evrope. Osim Radojke i Tineta koji su mu umnogome pomogli da zaobiđe estradne stupice Nedžad je radio i sa drugim autorima, mada su oni i dalje bili tu.
U beogradskom hotelu „Slavija“ imao je svoju sobu, nuđeno mu sve i svašta da ostane, no on je imao i svoju autobusku liniju, Nedžadovu liniju, koja se čak prilagođavala njegovim obavezama. Imao svog frizera i krojača u Tuzli a ponude za modela je glatko odbio. Oduvijek imao i čuvao svoj adet i stav. Porodica ga je bila željna u tom periodu ali on se trudio u svakom trenu da ne budu zapostavljeni. Javljao se i imao uvid u sva dešavanja u kući. Supruga poštovala njegov poziv, kao i roditelji koji su ga bodrili od prvog dana. Istina da je Nedžad prije nego što će mu se desiti „Nanule“ četiri godine napravio studijske pauze.
Lažno optužen
Gostovanja nisu jenjavala, samostalna i masovna a onda u portanom periodu ovom suptilnom čovjeku, nosiocu ordena za bratstvo i jedinstvo sa zlatnim vijencem koje je dobio od Tita, biva lažno optužen ali i oslobođen od podmetanja navodnog ratnog zločina. Izbrisao to uz pomoć sudske podrške i lijepe geste. Svoj prefiks princ sevdalinke, lijepe pjesme i vrhunskog interpreta je opravdao. I danas, u periodu zlatnog životnog doba, i dalje zrači nevjerovatnim šarmom. I dalje njegov raskošni glas „puni“ muzičke scene diljem regiona i šire.
U Nedžadovoj pjesmi uživale su mnoge poznate ličnosti. Među njima je i princeza Dajana koja je 20 dana prije smrti uživala u prelijepim tekstovima njegovih pjesama koje su joj prevodili. Uživao i predsjednik Tito koji ga je slušao uz pratnju Radojke i Tineta kada je izvodio pjesmu „Ima jedna cura u sokaku mom“.
Krađa glasova publike
Posljednji put se Nedžad pojavio na Ilidžanskom festivalu i zapjevao pjesmu „Đulistana“. A onda se desila ujdurma krađe glasova publike. O tom činu svjedočio je Zoran Gajić, tada manje poznat pjevač, koji je tu manipulaciju prepričao Nedžadu a on stavio tačku na taj učešće na tom festivalu.
Drugi po arhivskim snimcima
Po statistici Radio Beograda i njihovim muzičkim arhivama na prvom mjestu po broju snimljenih arhivskih numera je Danica Obrenić a odmah poslije nje Nedžad Salković.
Piše: Jasna Durić
