Đurđica Barlović, pjevačica izražajnog i dojmljivog vokala je naprosto plijenila afinitete publike s početka 70-tih godina. Najveću popularnost stekla je sa „Novim fosilima“. Za nju su muzički stručnjaci kazali da uz svoj kristalni glas iskreno pjeva. Poklonici tog žanra naprosto su je obožavali. I kao samostalna pjevačica je pomno birala pjesme a ne autore. Pjesme koje su se njoj dopadale, da imaju, kako je govorila, kvalitetan zvuk i lijepo kazan tekst.
Pjevačka stereotipija
Đurđica Barlović rođena je u Splitu 1950. godine. Nije pjevačka stereotipija da je odmalena slušala i voljela muziku. Pjevušila bi po cijeli dan. Sa samo 13 godina je stala na veliku pozornicu u muzičkom takmičenju „Djeca pjevaju hitove“. Često se pridruživala VIS-u „Batali“. Uz sugestiju Đekija Srgljanovića učila je svirati klavir i gitaru. Po završetku srednje građevinske škole pristaje da bude standardni član postave VIS „Batali“ iz Splita. Sa njima je sticala neko drugačije znanje i rutinu u muzici. Njen nadprosječni talenat su uočili i producenti popularne beogradske TV emisije „Obraz uz obraz“ pa se tako kod Milene Dravić i Dragana Nikolića 1974. godine pojavila u ovom šou programu.
Preselila je u Zagreb te iste godine i samostalno nastupala. Dvije godine kasnije postaje prvi solista muzičkog sastava „Novi fosili“, uz Rajka, Marinka i Moku koji su prepoznali nesvakidašnji muzički kvalitet koji je ona posjedovala u svojoj interpretaciji. Pjesma „Diridonda“ je prvi singl koji je ispjevala sa „fosilima“ ‘77. na Splitskom festivalu. Niko nije ni slutio da će to postati hit tog vremena nkon kojeg je uslijedio još hitičniji LP „Da te ne volim“. To je bio album koji je „zapalio“ estradno nebo. Stiču veliku popularnost, u žiži su medijskog interesovanja a uporedo i realiziraju uspješne koncertne nastupe. Pjesme „Dvije nedovršene priče“, nova ploča 1980. godine, hitovi „Šuti, šuti moj dječače plavi“, „Košulja plava“, „Tonka“… a potom slijedi i treći album „Budi uvijek blizu“, 1982. godine štampaju nosač zvuka za djecu i odrasle, sa šaljivim i nježnim temama tipa „Djeca smo“ i „Majčine oči“. Uprkos velikoj popularnosti, nastupima, zaradama ovog komercijalnog kultnog benda tog doba, Đurđica ih napušta. Na njeno mjesto te 1983. dolazi Sanja Doležal. Đurđicino pojašnjenje glasilo je da su uzrok njenog odlaska detalji poslovnog karaktera. Ona zapravo nije željela da bude predana u potpunosti muzici nego svojoj porodici, svojim sinovima. Ona je žena koja je naprosto rođena da bude brižna majka. A muziku zapravo nikada nije napustila. Njoj je bio suvišan taj urnebesni ritam i tempo rada. Ona bi često sa sobom vodila sinove na koncerte i nastupe uopšte. Za nju su djeca bila na prvom mjestu pa tek onda sve ostalo. Daljnju karijeru gradila je u saradnji sa grupom „Arbaleta“ a za studijski rad se opredijelila za Huljića, Runjića i Jašeka.
Njena vrhunska interpretacija je dobivala potvrdu na festivalskim nastupima sa nagradama i priznanjima. Đurđica iza sebe ima oko 34 festivalska nastupa, komercijalne nastupe, turneje, humanitarne koncerte. Ova pjevačica toplog glasa i savršenog sluha a fantastične interpretacije snimila je samostalne albume „Đurđica“ ‘84., godinu kasnije „Za tebe ću“, „Ti si moje nešto“ ‘86. godine i ‘88. „Da odmorim dušu“ koji su na sebi imali sjajne kompozicije „Osjećam to“, „Ljubiš me u vrat“, „Sestrice“… Spremila je ‘92. godine peti samostalni album kada je otišla sa djecom na ljetovanje na Pag.
Borba za život
A onda joj se desio neželjen momenat. Infarkt miokarda! Toliko jak da je svaka borba za njen život bila uzaludna. Preminula je u zadarskoj bolnici. Iza nje su ostali sinovi sa 11 i 4 godine starosne dobi. Đurđica Miličević Barlović je preminula u 42. godini života. Osim visokog pritiska nikada nije imala ozbiljniji zdravstveni problem. Ispraćena je od bližnjih, prijatelja, uz posljednje počasti i žaljenje 1992. godine. To je godina kada je otišao jedan od najljepših bivših jugoslovenskih i hrvatskih glasova a iza koje su ostale prelijepe pjesme koje generacije zadugo neće zaboraviti.
Nakon saznanja da je preminula prva solistica „Novih fosila“ osnivač i lider benda Rajko Dujmić je u prelijepim rečenicama kazao o njenoj ličnosti i talentu, o njihovim prijateljskim odnosima koji se nikada nisu poljuljali a onda dodao podatak da je taj dan kada je ona preminula u njegovoj kući prestao da radi svaki sat. To je, kaže, nevjerovatno jer je tek kasnije saznao vijest o njenoj smrti.
Grlom u jagode
Đurđica Barlović, sjajna ličnost i interpretatorka je često za života kazivala da je krenula grlom u jagode iz Splita u Zagreb, a da je znala šta je čeka nikada iz svog rodnog grada ne bi ni mrdnula.
Stanovala sa Zdenkom
Na turneju u SSSR-u gdje su gostovali „fosili“ i Zdenka Kovačiček Đurđica je upoznala tu njoj dragu vrhunsku pjevačicu. Bile su obje djevojke pa je tako Zdenka pozvala Đurđicu da stanuju skupa. Ona je zapravo žena koja je najbolje upoznala Đurđicu pa je tako i kazivala da je odana prijateljica, da je dobra domaćica, skromna djevojka koja je sama šila i da je ne čudi što joj je porodični život prioritet.
Najbolja majka
Sinovi Đurđice Barlović, Hrvoje i Borna su se okrenuli stomatologiji premda Borna svira nekoliko instrumenata i obojica su muzikalni, ne žele u estradni svijet. O svojoj majci kažu da je njen imperativ bio majčinstvo i da je uvijek gledala kako će njima da udovolji. I dalje je smatraju najboljom majkom na svijetu.
Piše: Jasna DURIĆ