Dok većina ljudi strahuje od koronavirusa, Neda Ukraden (69) samoizolaciju je okrenula u svoju korist.
Pjevačica sada stanuje sama kako bi zaštitila sebe, ali i kćerku, zeta i unuke, i poštuje naredbu po kojoj građani iznad 65 godina ne treba da napuštaju svoje domove. Osim što je vrijeme posvetila odmoru, čitanju knjiga, gledanju filmova, Neda je počela da piše dnevnik „Život u izolaciji“, koji planira da objavi.
Kako provodite vrijeme u izolaciji?
– Organizovala sam se. Otišla sam u samoizolaciju u stanu u Beogradu na vodi, dok su moja kćerka, zet i unuci u našoj kući na Banovom brdu. Čitam knjige, nešto malo i pišem. Čujem se više s prijateljima, familijom… Malo mi je teško da se organizujem u novom prostoru, još ne znam gdje je šta, ali snaći ću se. I to je način da se prekrati vrijeme. Bar mi je lijep pogled s nove terase.
Šta pišete?
– Pišem dnevnik (smijeh) „Život u izolaciji“. Možda ga objavim jednog dana.
S obzirom na to da ste donedavno dosta nastupali i putovali po inostranstvu, da li vas je strah?
– Pa ja nemam strah. Imala sam težak grip pred Novu godinu, sada sam dobro. Bože zdravlja, kako svima, tako i meni. Jesam dosta putovala, ali nisam u ta rizična područja. Deset koncerata mi je dosad otkazano, to jest pomjereno. Zovu me organizatori, sada se time bavim. Imala sam zakazane nastupe od Švedske do Slovenije, Bugarske…
Mnogi sa estrade već se žale da će zbog otkazanih nastupa biti u minusu.
– Preživjeli smo i bombardovanja, i selidbe, i ratove, tako da se ne bojim. Ja sam u Sarajevu 1992. ostala bez ičega, sa hiljadu maraka u džepu, roditelji su mi ostali bez penzije, bolesni, dijete mi je išlo u šesti osnovne. Bitna je pozitivna energija, a sve je u božjim rukama. Dobro je došlo ovo da malo povučemo ručnu, da budemo sami sa sobom. Ne vidim ovo kao nešto od čega ćemo umrijeti.
Da li se pridržavate propisa koje je država dala u cilju zaštite od koronavirusa?
– Prilično sam disciplinovana. Ne izlazim. Nabavila sam sve što mi treba. Ne brašno i šećer u nenormalnim količinama, nego malo maslinovog ulja, hranim se zdravo, jedem salate, tunjevine, ribu.
Ne bojite se da neće biti hrane?
– Neće to država dozvoliti, a i neće sve ovo trajati godinu dana. Ne sviđa mi se ta panika i kupovanje svega previše. Bitno je da se organizuje pomoć najstarijima i najsiromašnijima. Oni malo znaju da koriste internet.
Kako provodite vrijeme bez unuka?
– Zovu me svaki dan, čujemo se preko Vibera u video-pozivima. Stalno me pitaju: „Bako, kad ćeš da dođeš?“ (smijeh). Jako mi nedostaju. Sad sam ih zvala da ih pitam jesu li imali časove. Sviđa im se škola preko TV, a ja sam tu da pomognem.
Express/Kurir