Muzičar, kompozitor, aranžer, producent… sve to je mladi umjetnik Damir Galijašević. Već toliko toga postigao i, za vrlo kratko vrijeme, postao značajno ime na bh. estradnoj sceni. Ko je Damir Galijašević?
-Hvala na tim riječima. Sve ste rekli osim jednog, meni najznačajnijeg, jer su u tome sadržane četiri godine mukotrpnog školovanja – etnomuzikolog. Iznad svega, trudim se da budem profesionalac u poslu koji radim, korektan prema saradnicima i dobronamjeran prema svima koji su takvi prema meni. One koji nisu nekako i ne doživljavam.
Interesantan podatak je da si rođen u Rijeci? Posebno zanimljivo da su te sa 40 dana donijeli u Tešanj.
-Tačno. Moji su period agresije na Bosnu i Hercegovinu proveli u Crikvenici, gdje smo i poslije često odlazili. Ja sam se rodio u Rijeci nekoliko mjeseci nakon završetka rata, a ne sjećam se da smo ikad poslije toga bili u Rijeci. Sa četrdesetak dana života donijeli me u Tešanj gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju i napravio prve muzičke korake.
Ti si jedan od rijetkih muzičara akademski obrazovan…
-Na sreću, sada i nisam jedan od rijetkih. Sve više je kolega koji se praktično bave muzikom, sviraju, pjevaju i estradno djeluju, a školuju se na muzičkim akademijama. Meni je akademija mnogo pomogla da izradim kritički osjećaj i da umijem razlikovati vrijedno i reprezentativno od onoga što to nije.
Harmonikaš si a još iz Tešnja, možda neka usporedba sa rahmetli Omerom Pobrićem?
-Usporedbe sa rahmetli Omerom Pobrićem gotovo su svakodnevne, i zbog tešanjske linije, ali i zbog mojih muzičkih početaka koje sam u potpunosti posvetio očuvanju uspomene na ovog znamenitog čovjeka. Tim putem koračam i danas, cijeneći i njegujući sve što su nam u amanet ostavili svi naši velikani, među kojima i Omer Pobrić.
Bio si dio mnogih bh. festivala, ima li neko učešće koje bi posebno izdvojio?
-Bio sam učesnik svih bh. festivala, kao instrumentalista, kompozitor i aranžer, a na nekim od festivala mladih pjevača sevdalinke sam i rukovodio festivalskim orkestrom i žirirao. Kad govorimo o festivalima, meni naročito mnogo znači učešće na Festivalu Ilidža od 2017. godine, pa do prošle 2019., kada sam bio najzastupljeniji autor, sa četiri od ukupno sedamnaest takmičarskih kompozicija. Naročito izdvajam pjesmu „Dio duše“ koju je pisala Šejla Druško, a predivno otpjevala Nejra Brka, kao i pjesmu „Majka sevdalinka“ Ismeta Pašalića u aranžmanu Ljube Kešelja, u nadahnutoj izvedbi Nine Pavić. Meni je značajan i festival u Tuzli gdje sam 2019. godine osvojio nagradu za najbolju kompoziciju, a izvođač Ringo Hamidović sa mojom pjesmom i nagradu „Safet Isović“ za najbolju interpretaciju. Bio sam i u Bihaću, cijeneći izuzetne napore velikog entuzijaste Dilvada Felića Dade.
Radio si sa najvećim zvijezdama, komponovao za njih, s kim je bilo najlakše a s kim možda, najteže, sarađivati? Ima li neko s kim bi volio sarađivati a do sada nisi imao tu priliku?
-Ne mogu baš kazati s kim je bilo lako, a s kim ne. Najlakše je sarađivati sa vrhunskim pjevačima, takvi su obično bez kompleksa, svjesni svog kvaliteta i s njima nema nikakvih problema. Poteško bude s onima koji nisu baš vrhunski, a imaju visoko mišljenje o sebi. Inače, naročito se radujem koncertu u Zvorniku ako Bog da 11. aprila, kada ću imati zadovoljstvo i čast da pratim legendarnog Nedeljka Bilkića. Tada ću i zvanično moći kazati da sam barem jednom u životu pratio sve važne pjevače narodne muzike BiH.
Bez obzira na tvoje godine ljudi te u poslu shvataju itekako ozbiljno…
-Mislim da je uzrok tome činjenica da prilazim poslu ozbiljno i profesionalno. A to sam naučio od nekoliko važnih ljudi, starijih kolega muzičara s kojim sam godinama gradio muzičko znanje i karijeru.
Vjerujem da te ženska populacija opsjeda, mlad si, lijep i zgodan. Kako se nosiš sa njima i ima li već neka žena koja je „zarobila“ tvoje srce?
-Ima, ona je moja velika podrška i velika inspiracija. Obzirom da nagrada obuhvata period 2019. godine, ta nagrada pripada i njoj, jer su sva djela nastala u protekloj godini inspirisana njenom raskošnom ljepotom i jedinstvenošću. Hvala joj i ovom prilikom.
Okitio si se i priznanjem AMUS-a, jesi li bio iznenađen tim laureatom?
-Naravno, znao sam za kandidaturu, ali prijatno me iznenadilo kad su poštovane starije kolege iz Upravnog odbora, sve redom veliki hitmejkeri, izabrale upravo mene kao najboljeg mladog autora za 2019. godinu. To je velika odgovornost i obaveza da nastavim putem kojim sam i krenuo – stvaralaštvo na temelju naše narodne muzike.
