Među onima koji godinama predano rade na očuvanju kulturne baštine naše zemlje je Sahudin Kačar. Osim što je predsjednik jednog od najstarijih kulturno-umjetničkih društava “Proleter”, koje je osnovano 1905. godine, te BH Folk Festa, Sahudin je prošle godine u Ankari imenovan i za predstavnika Regionalnog centra za Balkan i koordinatora za zemlje Balkana Međunarodne balkanske korporacije iz Izmira. Važna funkcija pred njega u narednom periodu stavlja i zahtjevne zadatke, za koje je spreman.
– Navedena pozicija mi predstavlja veliko zadovoljstvo, ali i obavezu. Da bih opravdao ukazano povjerenje, zajedno s timom saradnika, odnosno koordinatorima iz svih zemalja Balkana i centralom Koorporacije iz Izmira, pristupili smo izradi programa aktivnosti i planova. Mnogo je važnih tema koje su predmet našega rada i djelovanja. Obrazovanje i kultura su na prvom mjestu. Kroz te aktivnosti uspostavlja se mreža između organizacija i njihovih članova na Balkanu, upoznaju različitosti, a što se bolje poznajemo manje se sukobimo, što je od iznimne važnosti za sve nas – kaže Sahudin na početku razgovora za magazin Azra.
Do 90-ih „Proleter“ je bio jedno od najprestižnijih društava Jugoslavije i šire. Aktivan je i danas. Na koji način je funkcionirao tokom ‘90-ih?
– Tokom agresije na BiH od ‘92-’95, „Proleter“ je ostao bez svoje imovine, koja je skoro 100 godina stvarana i brižljivo čuvana. Ni tada nismo stali s radom. Naše ukupno djelovanje najbolje opisuje izreka „Učini šta možeš, s onim što imaš, ondje gdje jesi“. Vođeni tom idejom i željom da nastavimo s radom kao prethodne generacije, „Proleter“ se iz pepela, bez ičega što je ranije imao izdigao, te zahvaljujući svojim odanim članovima i zadanim ciljevima, vratio na mjesto koje mu pripada. S druge strane, BH Folk Fest je mlada organizacija nastala iza rata s ciljem okupljanja pojedinaca i organizacija radi organizovanja naučnih skupova, simpozija, seminara, škola za stručne rukovodioce sekcija u društvima, te organizovanje kulturno-zabavnih manifestacija, koncerata, smotri, izložbi, predstava, festivala, radi unaprjeđenja kulturno-zabavnih sadržaja u BiH, promovisanja univerzalnih kulturnih vrijednosti, te podsticanja mladih da se aktivno uključe u kulturno-umjetnička društva.
Udruženja kojima se bavite su čuvari kulturne baštine, koliko brojite članova i u koliko sekcija djelujete?
– U RKUD „Proleter“ zastupljeni su svi oblici umjetničkog djelovanja. Aktivnosti se provode kroz sekcije: narodni i tamburaški orkestar, folklorni ansambli – dječiji, pripremni, omladinski izvođački ansambl i veterani, zatim mješoviti hor, vokalna grupa i solisti, te dramski i plesni studio. Sve sekcije vode stručni rukovodioci. „Proleter“ broji više od 350 članova, iako se taj broj stalno mijenja, dok BH Folk Fest organizacija nije karaktera poput kulturno-umjetničkog društva. Naši članovi su univerzitetski profesori, etnolozi, etnomuzikolozi, muzikolozi, pedagozi. Osim toga, naši članovi rade na organizovanju javnih kulturno-zabavnih programa. Jedan od tih, sada možemo kazati i tradicionalni, jer se već pet godina organizuje i održava u Sarajevu, jeste Internacionalni festival folklora i tadicionalne muzike, koji okuplja predstavnike iz cijelog svijeta.
Šta nudite članovima svojih udruženja, i očekujete zauzvrat?
– „Članovi „Proletera“ su starosne dobi od sedam do 94 godine, koliko ima naš najstariji član, član sekcije Mješovitog hora. Dakle, ko jednom dođe u „Proleter“, iz Društva više ne odlazi. Prijateljstva koja nastaju, druženja, međusobna podrška, pa i ljubav, jesu kao u hemiji, elementi trajnog spajanja ljudi. Osim toga, članovima „Proletera“ se pruža mogućnost da obiđu cijeli svijet, promovišu svoju domovinu, kulturu i tradiciju, ali i upoznaju druge, čime se stiču nova znanja i nova prijateljstva. Ukratko, imaju cijeli svijet na dlanu!
Šta je za Vas sevdalinka?
– Definiciju o sevdalinki su dali mnogi autori u svojim knjigama. Gotovo sve ih znam, ali ze mene definicija sevdalinke je ona: Kada u rani akšam babo sjedi pod pendžer, puni čibuk i lagano pjeva, tek toliko da ga majka koja uz ognjište kuha kafu čuje, a od ljepote teksta i glasa suze joj teku. Dakle, nešto što oživljava najlješa osjećanja, što se riječima ne iskazuje, što se samo sevdalinkom može doživjeti, nešto posebno, a naše!
