Pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku, Nadu, Jelenu, Anđelu, Anu, Aleksandru, Dijanu, Fatimu, Mirjanu, Martu, ali malo je poznato da je jednoj Slavici, u koju je bio smrtno zaljubljen, posvetio najtužniju pjesmu…
Najtužnija pjesma Tome Zdravkovića napisana je i samo jednom otpjevana za jednu Slavicu plave kose i plavih očiju. U pitanju je pjesma “Buket bijelih ruža” koja možda ne spada među njegove najveće hitove, ali definitvino krije najtužniju, štaviše, jezivu istinitu priču o njegovoj prvoj ljubavi koja je umrla ne napunivši 20 godina.
Toma Zdravković je u Tuzli, dok je još bio nepoznat, upoznao studentkinju Slavicu. Volio je toliko da je maštao o odlasku pred oltar sa njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima, što ga je šokiralo. Toma i Slavica su se svađali i raskidali, iako su jedno prema drugom gajili snažna osjećanja.
– Mojoj prvoj probi prisustvovali su fudbaleri Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmijavali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primjetio da Slavica sjedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je da mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela “Balkan”, a ona se pojavila tek poslije ponoći” – kasnije je ispričao Zdravković.
Kada je 1963. godine pjevao na crnogorskom primorju dobio je telegram u kojem ga je ljekar koji je liječio Slavicu obavijestio da je ona teško, neizlječivo bolesna i da želi da ga vidi. Kada je stigao u Sarajevo, nije mogao da je prepozna, jer je izgubila trideset kilograma.
Toma zbog nastupa nije mogao da ostane sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije, stigao mu je novi telegram kojim je obaviješten da je njegova ljubav umrla.
Majko draga uberi mi buket belih ruža zavi ruže divno cveće u maramu crnu
Da odnesem svojoj dragoj pokraj odra njenog da poljubim usne njene mrtve, potamnele
Zbog čega si tako mlada morala da umreš i mrtvu te volim dušo moj zeleni cvete
Moj će zivot uvenuti bez ljubavi tvoje i u grob ću s tobom leći najmilije moje
Sad na grobu dvoje mladih majke oplakuju otvori se crna zemljo vrati decu našu
Još su mladi da im lice crna gruda skriva otvori se zemljo crna vrati moga sina… glase stihovi koje je posvetio pokojnoj Slavici.
Izvor: Kurir.rs.
