Jovana i Željko Joksimović, primjer su istinske ljubavi na estradnom nebu koja opstaje bez obzira ne sve izazove i nedaće. O svojoj ljubavi rado govore i ponosni su na sve što su postigli. Njihov centar svijeta su djeca Kosta, Ana i Srna, kojima su obezbjedili sretno djetinjstvo.
Godina za nama za najpopularniji bračni par bila je lijepa i privatno i poslovno, a Jovana i Željko otkrivaju koje su prve asocijacije koje ih vezuju za 2019. godinu, piše Blic.
Željko: Uglavnom su se dešavale lijepe stvari na privatnom i poslovnom planu. Trudili smo se da budemo što bolji roditelji, prije svega da nađemo vremena da budemo što više sa svojom djecom i da sve te stvari podnesemo na najbolji mogući način iako to nije toliko lako, da proglasimo to normalnom stvari. Tako da smo uživali sa našom djecom, radili smo. Jovana je ustajala skoro svako jutro, a i ja sa njom. Nemojte to da zaboravljate.
Jovana: Promjenila sam kako mi zvoni telefon, pa taj zvuk sad sve budi u kući.
Željko: Ta zvonjava koja je baš glasna, i to je jako stresno za mene poslije 12 godina. Ustajem i ja negdje oko 6 ili 6.20. Djeca jako rano ustaju, Kosta ide u prvi razred, a Ana i Srna idu u vrtić.
Jovana: Živjet ćete i osjećat ćete se onako kako to proglasite za neki prethodni period. Svaka godina sa sobom nosi lijepe i teške trenutke. Ja biram da 2019. pamtim po lijepim stvarima, iako su mi se izdešavale neke čudne stvari u 2019. Bitno je da su nam živa i zdrava djeca, da smo nas dvoje dobro i da budemo sretni. Važno je da se 2019. završi na najbolji mogući način. Za nas je to uz našu djecu i uz posao koji volimo jako važno.
Važite za jedan od najskladnijih parova, kako postižete harmoniju u vašem odnosu?
Željko: Za harmoničan odnos je potrebno da svaki muž svira harmoniku. (smijeh). U životu treba život živjeti punim plućima. To je nešto što se trudimo da pravimo moja žena i ja. Mi smo tim, prije svega. Nisam vjerovao da ćemo biti takav tim, ali sam zahvalan Bogu što sam upoznao ovakvu ženu i na kraju 2019. mogu da kažem da sam baš napravio pravi izbor. Nije mi trebalo 11 godina da to saznam, ali uživamo i konzumiramo život na najbolji mogući način.
Jovana: Desi vam se u početku neka hemija koja je veća ili manja. Kod nas je bila veća. Ako ta hemija odlukom nas dvoje ne preraste u nešto dobro, ne možemo da opstanemo duže od šest mjeseci. Nas dvoje smo pored velike zaljubljenosti, kasnije ljubavi, odlučili da ćemo život provesti zajedno. Mislim da je to upravo to što nam brak postavlja kao postulat.
Jovana, koliko vas je u životu pokretao i davao vam snage pozitivan duh i osmijeh koji imate na licu?
– On nije uzrok nego posljedica mog izbora da budem zadovoljna. Svako od nas može uticati na to, i kad ne ide sve kako treba, i kad su loši dani, nikada ne gubim vjeru i trudim se da svemu nađem smisao. Imam troje dece i oni su dovoljan razlog da se stalno smijem. Zdravi su, sjajni, zabavni, pune divne energije koju dijele i šire.
Željko, da li ste romantik po prirodi, ugađate li Jovani, pravite li romantične trenutke ili ti momenti s godinama blijede?
– Nisam naročito romantičan, a nije ni Jovana. Ali to ne znači da jedno drugom ne ugađamo. Znate koliko danas sa troje male djece znači kad me Jovana pusti popodne da spavam? To je za mene danas više od romantike.
Jovana, da li ste s godinama zavoljeli sve Željkove mane?
– Zar vi vidite neke mane? Ja ne! Šalim se malo. Da, naša ljubav je godinama sve jača. Možda nekom zvuči kao kliše, ali zaista je naš odnos takav da se prije svega volimo, a potom i poštujemo jedno drugo, sve sklonosti, različitosti, želje, navike. Srećna sam što sam uz Željka, on je za mene idealan u svakom pogledu baš takav kakav jeste.
A Željko, vi Jovanine?
– Svaki dan kada je pogledam shvatam koliko sam ja zapravo sretan čovjek. Pitam se nekada zaslužujem li je. Mi smo, prije svega, sjajan tim, mada to možda nije djelovalo na početku da će ispasti tako sjajno. Ali shvatam da sam napravio najbolji mogući izbor. I najljepši.
Da li biste voljeli da vaša djeca budu vaša kopija duhom, energijom, stavom?
Željko: Voljeli bismo da naša deca imaju svoj karakter, put, energiju. Nije dobro biti ičija kopija. Mi kao roditelji smo tu da ih usmjerimo, pomognemo, savjetujemo, ali ne da u njima ostvarujemo sopstvene ambicije ili želje. Već sada su dosta karakterni, Ana i Srna su dva različita svijeta, iako tako male. Kosta je priča za sebe, brzo raste, već je pravi mali dječak koji zna šta želi, a još više šta ne želi. Mina je odrasla i ponosni smo na nju zbog onog što je do sada ostvarila, kao i zbog ambicije i volje da se profesionalno ostvaruje uporedo sa studiranjem.
Koji su vaši poslovni poduhvati za 2020. godinu?
Željko: Početkom proljeća trebalo bi da startuju sa emitovanjem tri kablovska kanala – muzički, dječji i zdravstveni kanal u okviru moje kompanije. Najveći dio ove godine proveo sam u planiranju čitavog projekta i u kreativnom i strateškom radu jer smo već više od 300 sati programa snimili. Iako se godinama bavim različitim projektima koji se tiču proizvodnje i plasmana sadržaja, ovo je definitivno najkompleksniji, najzahtjevniji projekat oko kojeg sam jako strastven, zajedno sa cjelim timom, ali i cijelom porodicom. Ali vjerujem u ovu stvar više nego u bilo šta. Prvo vjerujem kao muzičar i autor da mora postojati jedno, samo jedno mjesto na ovom ogromnom medijskom nebu koji pušta i promoviše i dalje dobru muziku. Moj odgovor autotjunu i muzici u kojoj se ne razumeju riječi nije hejt. Ne. Nego ponuda nečega što nije to. Da ne bude da niko to nije branio. Evo, ja ustajem da branim i pop i rok. Dalje, osjećam kao roditelj da imam obavezu da moje troje male djece može da gleda dobar program na televiziji, i Jovana i ja sa njima. Želim da vidim djecu, porodice, da u programu ravnopravno učestvuju djeca sa smetnjama u razvoju, sa invaliditetom, romska djeca jer hoću da se učimo različitosti i poštovanju svih. Ne spavam, ali se radujem jer će uskoro imati svoj život.
Jovana: Slušam ga sa koliko strasti priča o ovom projektu i iskreno uživam. Trudim se da budem podrška, jer kada radite bilo šta od početka, od nule, to je jako teško. Sa druge strane, mi smo sad malo i konkurencija, pa ću se truditi da mi ne odvedu gledaoce.
Željko, imate četvoro dece. Da li biste voljeli da se u narednim godinama pridruži još jedan član, da Jovana i vi dobijete još jedno dijete?
– Četiri je savršen broj, rekao bih. Jovana i ja mnogo volimo djecu, oko djece se i vrti naš svijet, i ne možemo da zamislimo dan da nismo sa njima. Ipak, vjerujem da je ovo dovoljno što se nas tiče, a sada je na drugima da pruže doprinos natalitetu.
Jovana, koliko su kompromisi u životu, braku dobri, odnosno, koliko jedno drugom osluškujete potrebe, dajete savjete, sugestije, a kada znate nekada da se ugrizete za jezik?
– Pratila sam vrlo osuđujuće komentare javnosti na neke izjave javnih ličnosti, žena koje su govorile da se ugrizu za jezik da bi sačuvale mir u braku. Kao da to zaista ne postoji. Nekada mi insistiranje na emancipaciji smeta, jer svako ima pravo na svoje odluke i svako utiče na svoje odnose. Vjerujem duboko u činjenicu da na sreću utiču odnosi sa ljudima do kojih vam je stalo pa se trudim da ih pažljivo njegujem. Da bismo se dobro osjećali, jako je važno da budemo iskreni, puni poštovanja i ljubavi i na kraju posvećeni. Nijedna stvar ne opstaje sama po sebi, a naročito ne ljubav.