Nedžad Salković proslavio je 60 godina karijere objavljivanjem trostrukog diska sa 57 pjesama, na kojem je i nezaobilazna i mnogima omiljena „Ne klepeći nanulama“.U odnosu na kolege kaže da vodi život daleko od boemskog.
– Meni ništa nije problem. Živim urednim životom i mogu da se kontrolišem i kad je u pitanja hrana i spavanje. Živim životom sportiste.Bio sam dobar gimnastičar, a nikad nisam prestajao time da se bavim. Nekad više, nekad manje, ali zbog kondicije radim, a cigaretu nikad nisam zapalio. Nisam zalazio nikad u prostore koji meni nisu primjereni. Nikad nisam imao običaj da poslije koncerta, iako su bile dugačke turneje, sjedim u kafani. Pojedem poslije nastupa nešto malo i odem da se odmaram, a ovi ostali sjede i piju i puše. Ja ujutru ustanem kao leptir, a oni svi mamurni. Često su mi kolegiice zavidjele na svježini- kaže Nedžad. Pjevač se prisjetio anegdote kada mu je pao luster na glavu.
-Sijećam kad sam s Tozovcem bio na turneji u Makedoniji. Nas dvojica smo se utrkivali ko će prije pjevati. Tad sam ga pitao: „Očeš ti, Tocilo, pjevati“, tako sam ga nekad zvao. On je tad pjevao prije mene, a ja, kako sam poslije izašao, s plafona je pala plafonjerka pravo meni na glavu i razbila se u paramparčad. Tad sam se našalio i rekao – vidite šta je bosanska glava. Tačno je to što je ispričala Merima Njegomir. Popio sam jednom deterdžent za sudove „čarli’, misleći da je u flaši voda s limunom-prisjetio se Nedžad.