Neno Belan iza sebe ima uspješnu karijeru, a pritom je normalan čovjek koji ne drži do zvjezdanog statusa. Njegove pjesme zaokupljaju pažnju svojim južnjačkim melosom, a svaka odiše zanosnom emotivnom poezijom. Neno radi na kazališnim predstavama, a njegov najnoviji projekt koji trenutno priprema mjuzikl je ‘Bambina’.
Što nam možete otkriti o mjuziklu na kojem radite?
-Prvo ću reći da se jako veselim radu na njemu jer mi je to bila davna želja. To je tinjalo u meni nekoliko desetljeća i samo sam čekao trenutak u kojem će se neke stvari poklopiti da bi se to moglo realizirati. Očito je došao takav trenutak i na moje opće oduševljenje nazvao me naš poznati reditelj Krešimir Dolenčić i predložio da radimo mjuzikl s mojim autorskim pjesmama, nastalima tokom 30 godina bavljenja muzikom. Opet na moje oduševljenje, iza svega stoji Hrvatsko narodno kazalište Split jer sam se u Splitu rodio i odrastao.
Već ste odabrali glumce?
-Jesmo, formirala se ekipa. Direktor Opere Jure Bučević dirigirat će mjuziklom, a direktorica Drame Jelena Bosančić bit će asistentica režije i zadužena za fotografiju. Kolega iz mog benda Olja Dešić bit će zadužen za orkestraciju. Ovaj mjuzikl smatram krunom svoje karijere. Usudio bih ga usporediti s mjuziklom ‘Mamma mia’, u kojem se izvodi glazba ABBA-e.
Otvoren je konkurs za Zagrebački festival, čiji ste umjetnički direktor od 2016. Što vas veseli u radu na tome?
-Prije svega me veseli to što stvaramo novu, mladu scenu jer su na festivalu mahom mladi izvođači. Oni su prepoznali da je Zagrebački festival dobar poligon za promociju njihove muzike i na taj način držimo leđa stvaranju nove scene. Poenta je u tome da evidentno napredujemo i da taj stroj sve bolje funkcionira iz godine u godinu.
Smetaju li vam zlobni komentari da se unaprijed znaju pobjednici?
-Stvarno smo transparentan festival. Ne znamo ni ko će biti primljen. Dođe nam oko 200, 300 radova svake godine, a jedan od šest članova žirija sam i ja. Žiri je svake godine u drugom sastavu. Isto tako imamo žiri koji odlučuje o tome koja je pjesma najbolja, a koji se također mijenja svake godine. Ne miješam se u njihov rad, oni to biraju.
Pronalazite li motivaciju u pohvalama drugih ljudi i koliko vas demotiviraju kritike?
-Pohvale su uvijek motivirajuće, kao i kritike, jer te one ponukaju da razmisliš imaju li težinu ili ne. Ako je ima, ona te natjera da popraviš neke stvari.
Spadate u najizvođenije autore u Hrvatskoj. Na što najviše trošite, u što ulažete novac?
-Imam odličan studio i dosta sam novca utrošio u njega. Stvarno imam vrhunsku opremu, tako da se kod mene može snimati i miksati. Riješio sam svoje egzistencijalne potrebe. Imam stan, auto, pomažem majci, sestri. Ne razbacujem se novcem. Imam dvadestak gitara. To volim! Imam bicikle, ma imam sve što mi treba! Ne pričam o svom privatnom životu, novcu jer smatram da nešto treba držati za sebe. Malo je to danas postalo neukusno kako se ljudi razbacaju i izmišljaju neke priče o sebi samo da dođu do medija.
Nedavno ste bili DJ na večeri posvećenoj 90-ima. Što mislite o takvim nostalgičnim zabavama i zašto su ih ljudi željni?
-Retro je uvijek u modi. Osamdesetih godina, kad sam krenuo u sve ovo, imao sam retro bend – Đavole. Revitalizirali smo zvuk pedesetih i šezdesetih, što se dopalo ljudima. Svaka dekada ima svoj retro, a izgleda da su sadašnjoj retro devedesete. Ljudi to vole, zabavljaju se, a gdje je pozitiva, sreća i zabava, ja sam tu da dam svoju podršku. DJ-iranje mi je hobi. Nekad sam više radio kao DJ, a sada svega nekoliko puta godišnje odradim to sebi za dušu ili pomognem nekome kome treba, a meni je blizak.
Koliko vam treba da se oporavite i nadoknadite energiju nakon koncerta?
-Pazim na te stvari i moram odspavati sedam, osam sati pa ako se dogodi da zalomim s ekipom, moram duže spavati. Ako dan za danom imam više svirki, onda neću zalomiti. Znači odmor, spavanje, kvalitetna hrana – to je temelj da bih mogao izdržati sve to.
