Vjeran Miladinović Merlinka bio je prvi javno deklarirani transvestit u Jugoslaviji. Proslavio se glumeći u filmovima Želimira Žilnika. U šoubiznisu bio je poznat pod imenom Merlinka, dok njegovo ubistvo do dana današnjeg nije razjašnjeno.
Vjeran je rođen u Zagrebu 1958., a odrastao je u domu za nezbrinutu djecu Vladimir Nazor. Njegova majka ga je u tom domu i rodila jer su je zbog trudnoće izbacili iz škole, a neko je vrijeme živjela na ulici. Nekoliko godina kasnije otac ga je odveo iz doma pa je živio s bakom u selu Bresničiću, a zatim s ocem u Prokuplju.
Nakon srednje škole sa porodicom se preselio u Beograd, a u svojoj je biografiji “Terezin sin” napisao je da je to za njega bila najveća životna prekretnica.
Naime, 1978. godine izbacili su ga iz kuće, ali je pronašao krug prijatelja, počeo se šminkati i baviti prostitucijom. On se 1989. u dobi od 31. godine, transformirao u Merlinku, ali je o sebi uvijek govorio i u muškom i u ženskom rodu.
Redatelj Želimir Žilnik dao mu je epizodne uloge u filmovima Beograde, dobro jutro i Lijepe žene prolaze kroz grad, a 1995. dobio je i glavnu ulogu u njegovom filmu Dupe od mramora.
U to je vrijeme napisao svoju biografiju Terezin sin.
-Napisao sam biografiju koju sam posvetio ženi i kurvi u meni – Merlinki. Posvetio sam je i muškarcu kojeg sam najviše volio, Tiboru. Opisao sam nečovječan i koristoljubiv odnos majke Tereze Strmecki, oca Miodraga Miladinovića i brata po ocu Nebojše Miladinovića prema meni. Svima ću im osobno poslati svoju knjigu s posvetom punom mržnje i sa željom da svako od njih doživi što težu i ružniju sudbinu. Sve što sam napisao o njima je moja lična osveta – rekao je Vjeran u jednom od svojih posljednjih intervjua.
Poslije je odlučio da se prestane baviti prostitucijom.
-Nikad nisam rekao da je lijepo zarađivati za život baveći se prostitucijom. Ja sam sad umirovljena kurva. Svjestan sam da sam pobjegao s dna života, dna punog umrlih, pokvarenih, zlih, gramzivih, izopačenih. Sad živim kao svi prosječni građani ove zemlje. Živim od plaće, imam 25 godina radnog staža, nikad nisam napuštao posao. Možda nisam pretjerano koristan član društva, ali sam osoba koja je izazvala veliki interes – objasnio je jednom za portal gayecho.
Vjeran je ubijen je 22. marta 2003. godine u beogradskom kvartu Krnjača. Najprije je zadavljen, a zatim je njegovo tijelo izmasakrirano zidarskim čekićem. Tijelo mu je pronađeno mjesec dana kasnije u poodmukloj fazi raspadanja.
Prvi među osumnjičenim bio je Faik Ramadani, a maloljetni Bejtul Raćipi optužen je da mu je pomagao nakon ubistva. Obojica su u maju 2004. oslobođeni zbog nedostatka dokaza, a za ovo svirepo ubistvo nije niko odgovarao.
U Srbiji ali i BiH postoji filmski festival koji promovira filmove o LGBT zajednici i nazvan je Merlinka. Naime na desetogodišnjicu njegova ubojstva na uglu ulice Gavrila Principa i Zagrebačke postavljena je ploča s nazivom Ulica Merlinkina.
-Vjeran je potresna slika traganja za ljubavlju na pogrešnim mjestima, on otjelotvoruje tragične sudbine svih onih osoba koje su imale potencijala, darova, mentalnih i svih drugih sposobnosti da žive ispunjeniji i sretniji život, ali se to ipak nije desilo. Kod Vjerana mi je posebno potresna čežnja za ljubavlju koja isijava iz svake njegove rečenice – rekao je o njemu Stevan Bordroža koji je 2014. režiraopozorišnu predstavu Merlinkina ispovijest.
