Jedini bosanskohercegovački nobelovac Ivo Andrić umro je prije 44 godine, a ni danas ne znamo mnoge važne detalje iz njegovog života, poput onog da je poklonio cjelokupan iznos (oko današnjih milion eura) Nobelove nagrade.
Naime, Andrić je dobio Novelovu nagradu za književnost 1961, kada je imao 69 godina. Nagrada se, kao i danas, sastojala od tri dijela: medalje (na aversu su ime i lik Alfreda Nobela, a na reversu dobitnikovo ime i godina), diplome, unikatne za svakog dobitnika, koju ručno oslikava slikar sa motivima dobitnikovog rada (Andrićeva ima most, zastavu i likove iz njegove književnosti) i novčanog dijela od oko milion eura.
Andrić je cjelokupnu sumu donirao Bosni za izgradnju biblioteka i za kupovinu knjiga.
Iznos Nobelove nagrade bio je 250.232,88 švedskih kruna. Andrić je cjelokupni iznos Nobelove nagrade iz dva dijela poklonio Republičkom fondu za unaprijeđenje bibliotekarstva Bosne i Hercegovine.
Sedamnaestog maja 1962. godine poklanja prvu polovinu iznosa Nobelove nagrade (18.102.859 dinara). Drugi dio (19.000.000 dinara) poklonio je 8. aprila 1965. godine. I novčani iznos nagrade AVNOJ-a iz 1967. godine i Dvadesetsedmojulsku nagradu iz 1970. godine pisac je dao također za razvoj bibliotekarstva Bosne i Hercegovine” (fragment iz knjige Žanete Đukić Perišić, Pisac i priča: stvaralačka biografija Ive Andrića, Akademska knjiga, Novi Sad, 2012, str. 493), pisao je srbijanski Blic.
Još jedan zanimljiv detalj iz Muzeja Ive Andrića, koji se nalazi u stanu na Andrićevom vencu 8, gdje je proveo posljednjih 17 godina svog života (1958-1975), vezan je za njegovu radnu sobu. U nju nije puštao nikoga od gostiju. Danas izgleda baš onako kako ju je ostavio kada je posljednji put izašao iz nje.
-Sto sa desne strane sobe, na zidu nasuprot prozoru služio je za pisanje, a drugi sto – najbliži balkonskim vratima koja gledaju na Pionirski park i na Narodnu skupštinu – za dnevnu korespodenciju. Tri zida radne sobe, takođe su prekrivena knjigama iz Andrićeve biblioteke. Tu je i stari televizor, još iz doba kada je ‘Elektronska industrija’ iz Niša počela da proizvodi TV prijemnike. Andrić je, naime, bio jedna od petnaestak značajnijih ličnosti koje su televizore dobile na poklon. Ipak, on televizijom kao medijem apsolutno nije bio impresioniran, a fotelju koja se u toj sobi nalazila, za gledanje TV programa koristila je, uglavnom, njegova supruga. Druga fotelja, ona u kojoj je sjedio Andrić, bila je postavljena tako da je onaj koji sjedi u njoj TV prijemniku okrenut – leđima.
