Vrijeme za Ljiljanu Petrović od smrti Tošeta Proeskog prolazi sporo. Menadžerske vode napustila je odmah poslije njegove smrti i potpuno se povukla iz javnosti. Sutra se navršava 12 godina od kada je poginuo u stravičnoj saobraćajnoj nesreći, ali ga se ona sa sjetom sjeća svakog dana. Bio joj je više od saradnika.
Ljiljana kaže da svake godine preleži mjesec oktobar, za nju najtužniji mjesec u godini.
– Baš se loše osjećam. Bolesna sam i nije mi dobro. Vjerovatno tuga čini svoje, cijelog ovog mjeseca ne osjećam se dobro i nisam raspoložena. I tako svake godine u ovom periodu. Tužna sam – kaže Ljiljana koja je sa makedonskim pjevačem počela da radi 2002. godine.
– Znate, mi smo toliko radili da smo tih pet godina naše saradnje bili nerazdvojni, dijelili dan i noć i svaki trenutak. Čuvam sve poklone od njega, svi su mi najdraži. Naše fotografije na kojima smo nasmijani vise na zidu. Tu smo veseli i sretni i njih čuvam. Volim njegov sat koji mi je poklonio za rođendan, zadnji put. To zauvijek čuvam – kaže ona i priznaje sa tugom u glasu da na njegov grob nema snage da ode:
– Ne odlazim na grob jer je on svuda oko mene. Prosto, ne želim da prihvatim da ga nema. Sedam godina nisam željela da odem. Osjećam se uvijek loše u ovom periodu jer me to podsjeća da njega stvarno više nema. Ne mogu da objasnim.
Express/Blic
