Luka Nižetić ranije ove godine osvojio je mnogobrojne simpatije hitom „Brutalero“ koji je predstavio na Dori, a u najnovijem hitu „Ludilo brale“, gostuju predsjednički kandidat Miroslav Škoro i jedan od najboljih glumaca Rene Bitorajac. Nedavno je postao ujak malog Joze, koji živi u Americi. Pjevač je govorio o planovima, ali se osvrnuo i na rijalitije.
Kako su reagovali Miroslav Škoro i Rene Bitorajac kada si ih pozvao da snimite „Ludilo brale“?
-Nema veće sreće kada pjesma u koju vjeruješ postigne željeni uspjeh, a “Ludilo brale” prema svim reakcijama, od radijskih top-lista, pogleda na YouTubeu i na kraju na mojim koncertima dostigla je u kratkom roku status koji imaju moji dosadašnji hitovi “Proljeće”, “Amsterdam”, “Jugo”. Samom uspjehu sigurno je pridonio i nespojivi dvojac koji čine glumac Rene Bitorajac i moj dragi kolega Miroslav Škoro svojim identitetom, autentičnošću i humorom. Napravili smo ljetnu himnu pozitive, ljubavi i humora.
Kakva je situacija u tvom restoranu “Fabrika” i jesi li zadovoljan kao ugostitelj ovom sezonom?
-Mi samo iz godine u godinu razmišljamo o tome kako dignuti kvalitetu našeg objekta i to radimo sa srcem bez velike računice. Nije nam ništa podbacilo. Gosti su zadovoljni, a to je najvažnije i poenta je ugostiteljstva.
Tvoja sestra Petra, koja je u Americi, rodila je malog Jozu. Kako se snalaziš u ulozi ujaka?
-Jozi sam za sada samo “sajber ujak”, nisam ga vidio. Daleko smo, nikad nemam dovoljno prostora između koncerata i drugih obaveza da odem tamo, ali stalno gnjavim Petru za duge videorazgovore i onda se tako gledamo i gugućemo. Već ga obožavam, mislim da ću se rastopiti kad ga prvi put uzmem u ruke. Primijetili smo da ima jedno čudno uho, slično mom desnom.
Koja je najbolja odluka koju si donio ove godine?
-Ne zamarati se toliko ni što je bilo ni što će biti, nego uživati ovdje i sada. Lijepo mi je, volim svoj život i ljude koji ga čine.
Imaš li kakav savjet za sreću?
-Vrlo jednostavno, budi sretan. I kad je najteže. U moru loših vijesti uhvati se za onu jednu stvar koja te čini sretnim. Uvijek se nađe bar ta jedna, a kad počneš tako razmišljati, naći ćeš ih još. Život nije lagan, teško ga je nekad razumjeti, ali treba naučiti reagirati na sve što ti donosi i probati što više biti nasmijan u cijelom tom čudnom procesu.
Živimo u doba rijalitija. Da li bi učestvovao?
-Ne pratim, a i ne bih sudjelovao ni u jednom. Razumijem možda čak i ljude koje to opušta i kojima je to zabavno, ali mene nikad nije zanimalo guranje nosa u tuđi tanjir. Sve to na kraju ispada izrugivanje, ponižavajuće i nije vrijedno za mali komadić slave koja nema na kraju nikakvo pokriće. Ponekad mi je tužno gledati na šta su ljudi sve spremni, ponekad graniči s ludilom.
Koja ti je najdraža tetovaža?
-Ne brojim ih više, svaka mi je draga, a najdraža uvijek posljednja. Sve tetovaže podsjećaju me na neka razdoblja života, neke ljude, događaje. Dođu mi kao nekakav spomenar. Ideje mi dolaze spontano, ne razmišljam previše i bit će ih sigurno još.
