Iako danas Snežana Đurišić uživa u ljubavi sa ginekologom Vanjom Miloševićem, on nije prvi muškarac koji je osvojio njeno srece.
Pjevačica je preminulog supruga Slobodana upoznala sasvim slučajno, još kao učenica četvrtog razreda srednje škole. Ona je već tada imala karijeru i snimljene ploče.
– Vidjela sam ga na ulici u Zemunu, ispred zgrade menadžera Ace Meksikanca, kod kog sam pošla da ugovorimo neki nastup. Bio je naslonjen na svoj auto i zviždao mi. Pomislila sam “kakva prostačina”, a kad je opet zviznuo, okrenula sam se i grubo ga pitala šta hoće. Nikada nisam bila nadmena, ali bezobrazna jesam. Ispričala sam Aci šta se desilo, a on mi je objasnio da je to njihov harmonikaš Sloba.
Ispostavilo se da je upravo s njim i njegovim orkestrom trebalo da nastupam u jednoj kafani između Šapca i Loznice.
– Udvarao mi se, a ja sam mislila da bih digla ruku na sebe kada bi me neko natjerao da se udam za njega. Nije mi bio ni lijep ni interesantan. Ali, te večeri, kada je vidio da sam nezaintresovana, krenuo je da pokazuje svoje kvalitete, a bio je vrlo šarmantan čovjek iz kojeg je sijalo nešto što se ne vidi na golo oko. Rekla sam mu da ćemo vidjeti za susret kad dođemo u Beograd, a potom kasnije zakazala da me čeka kod bioskopa jedne večeri u pola sedam, poslije časova koje sam imala u Matematičkoj gimnaziji. Međutim, došla sam do ćoška, vidjela ga da čeka, okrenula se i otišla kući – prisjetila se pjevačica za “Glossy”.
Ona je nakon izvjesnog vremena, ponovo srela Slobodana, sasvim slučajno:
– Kada sam došla u restoran da dogovorim gostovanje u Kanadi tokom zimskog raspusta, imala sam šta da vidim. Baš tu je svirao Sloba. Nije mi ni pomenuo to što sam ga ispalila, već me je pitao da li to nas dvoje treba da putujemo. Iako je to bio plan, on nije pošao jer se plašio aviona, a ja sam u Kanadi, a da prethodno nismo izašli niti se dodirnuli za ruke, počela da razmišljam o njemu. Da odlazim na spavanje i budim se s istim mislima. Pored povratka kući, obratio mi se jedan basista i zamolio me da ponesem pisma za nekog Gvozdenovića. Nisam ni znala kako se Slobodan preziva pa sam po dolasku u Beogradotišla u hotel Central da predam pismo kome treba, a onda shvatila da je to upravo Sloba. Od tada, pa dok nije otišao sa ovog svijeta nismo se razdvajali – kaže Snežana, čijoj su se želji da se uda mlada roditelji u početku protivili.
– Bila sam maloljetna, pa sam morala da sačekam da napunim 18 godina. Počeli smo da se zabavljamo 23. februara, na Slobin rođendan, 6. juna sam napunila 18 godina, a već 11. pobjegla za njega. Moji roditelji su bili razočarani u mene, ali i ja u njih. Ipak, to je brzo prevaziđeno i nas dvoje smo se vjenčali u decembru 1977. godine. To nije značilo da smo radili zajedno, sa mnogim drugim kolegama radio je više, ali nije bio ljubomoran, imao je povjerenja i zdrav razum. Jer ako žena hoće, otići će, a uz to, ja sam neko ko ne voli lance. Doduše jednom smo posle 11 godina braka imali krizu i nesporazume koje smo prevazišli razgovorima. Nije bila u pitanju preljuba, ali ljubav je pobijedila, jer samo ona može da održi porodičnu zajednicu. U suprotnom, ne vrijede ni milioni, naročito ako se bavite estradom, pogotovo danas – priča Snežana, međutim, ljubav je ipak izgubila, ali na drugi način.
Pjevačica je supruga posljednji put vidjela kada ju je dovezao na nastup koji je imala u Beču. Kad je pošao nazad, Slobodanu je pozlilo i izdahnuo je. Ovu kobnu vijest Snežana je primila u toku nastupa.
– Surovo je kako je sve ispalo. Dovezao me je do sale gdje je trebalo da pjevam, još pamtim kako je gledao za mnom. Kao da je znao šta će se desiti. Rekao je: “Javi se” i više ga nisam vidjela. Da stvar bude još surovija, i naša djeca su u tom trenutku bila na nekoj svadbi. Samo veče prije tragedije iz čista mira mi je rekao da ako sve ide redom, a trebalo bi, on kao stariji treba prvi da ode s ovog sveta, pa da mu ja obećam da neću prestati da pjevam. Sutra uveče ga nije bilo. Sigurna sam da je predosjetio šta će se desiti. Djeca su mi tada toliko pomogla da mislim da toga nisu nisu svjesni. Koliko su u stanju da nam život zaviju u strah i konstantnu brigu, toliko nam kroz ljubav pruže snagu u trenucima najveće slabosti – sigurna je Đuričićeva.
