Mlađa kćerka Natašine sestre Dragane Bekvalac, Sara Šekularac alijas Zoi postala je pjevačica. Nedavno je izbacila svoj singl prvenac „Eto“, za koji je sama pisala tekst i odmah je skrenula pažnju na sebe, kako zbog poznate tetke, tako i zbog nesvakidašnjeg vokala, te stila pjevanja, ali i načina odjevanja.
Sve si iznenadila svojom pojavom na muzičkoj sceni. Otkud ti u muzici?
– Oduvijek sam u muzici. Još otkad sam imala 12 godina, svima sam govorila da ću se baviti pjevanjem, samo što sam tek sad odlučila da izađem u javnost. Nedavno sam krenula na časove pjevanja, što se da primjetiti i po mojim vokalnim sposobnostima (smijeh). Muzika me interesuje cijelog života, tako da sam negdje na tome radila oduvijek, ali, pošto želim da to postane moja profesija. U budućnosti planiram da se mnogo više i ozbiljnije tome posvetim.
Tvoja starija sestra Teodora pjeva godinama, ali još nije zakoračila na javnu scenu. Zbog čega?
– Ne znam. To morate nju da pitate. (smijeh)
Ko koga više savjetuje kada je pjevanje u pitanju – ti Teodoru ili ona tebe?
– Ne savjetujemo se međusobno toliko što se tiče samog pjevanja, ali kada je riječ o muzičkim izborima – da. Pošto je ona starija sestra, bilo bi sasvim logično da ona više savjetuje mene, ali je zapravo suprotno.
Gajiš jedinstveni stil odjevanja. Koliko je život u Americi uticao na to?
– Oduvijek sam voljela da se ekscentrično oblačim, ali ne u smislu da bih izazvala bilo čiju reakciju nego mi naprosto to tako prirodno dolazi. Ne vjerujem da je život tamo uticao mnogo na to, nego je jednostavno moj stil u Americi posmatran kao normalan, dok je, po povratku u Srbiju, drugima ponovo postao čudnovat.
Potičeš iz poznate porodice. Da li je to prednost ili mana?
– Postoji i jedna i druga strana. Prednost se sastoji u tome što je na samom početku veći broj ljudi pokazao interesovanje za moj rad nego da se pjesma „Eto“ pojavila nepovezana s cijelom tom pričom oko prezimena. Međutim, druga strana medalje ogleda se u tome što su odmah počela ta poređenja i komentari da želim da gradim karijeru na osnovu Natašine karijere.
Ali, nadam se da će to jednom proći jer su, primera radi, iste priče pratile i Nikoliju, pa je danas ljudi znaju isključivo po imenu, a ne samo kao „kćerku Vesne Zmijanac“.
Šta ti je Nataša rekla kada si joj saopštila da želiš da kreneš njenim stopama?
– Dobila sam apsolutnu podršku, ne samo od nje, nego i od svih ostalih i veoma sam im zahvalna na tome. Ipak, moram reći da mi je majka oduvijek bila najveća podrška.
Šta ti je ona rekla kada si joj saopštila da želiš da budeš pjevačica?
– Osim bezuslovne podrške, dala mi je disklejmer da uz sve lijepo što me čeka postoje i one manje lijepe stvari, kao što su manjak privatnosti, dobri i loši komentari, uspjesi i neuspjesi…
Potrudila se da me pripremi na sve što me čeka, ali me uprkos tome, neke stvari ipak zateknu nespremnu.
Da li vidiš konkurenciju među koleginicama koje pjevaju sličnu vrstu muzike kao i ti?
– Naravno da ne. Štaviše, apsolutno ih podržavam i s mnogima od njih voljela bih da sarađujem.
Imaš veliki broj tetovaža po tijelu. Da li si se ikada pokajala zbog neke i poželjela da je ukloniš?
– Nisam. Možda da mogu da biram, u ovom momentu ne bih imala nijednu tetovažu na svom tijelu, ali da sam se pokajala zbog neke određene – to ne.
Čiji rad pratiš, kada je riječ o našoj muzici?
– Može se reći da pratim svačiji rad jer volim da sam u toku dešavanja i da čujem nove stvari. Čak i kada mi se nešto od toga ne dopadne, mislim da i iz toga mogu nešto da naučim i da se obrazujem u muzičkom ili bilo kom drugom smislu.
Kako bi opisala svoj muzički pravac?
– Kao vrlo otvoren za eksperimentisanje.
A kako zamišljaš svoju karijeru u budućnosti?
– Prestala sam da razmišljam na tu temu. Kada razmišljam o budućnosti, jednostavno vidim sebe kako pravim muziku i uživam u tome. Ja sam tip osobe koja sebe ne vidi nigde ni prekosutra. Zapravo, znam gdje ću biti prekosutra (smijeh). Ipak, ne mogu da razmišljam o tome šta će biti u dalekoj budućnosti.
Izvor: Alo.rs.
