Rejhan Demirdžić rođen je 2. januara 1922. godine u Sarajevu. Njegov prvi glumački nastup ostvario je sa nepunih 17 godina, u sarajevskom Narodnom pozorištu 1943. godine, u predstavi Mirandolina Karla Goldonija.
Od 1945. do 1955. godine stalni je član pozorišnih ansambala u Šapcu, Titovom Užicu i Nišu, nakon čega se vraća u sarajevsko Narodno pozorište gdje svojim nastupima i fantastičnom scenskom transformacijom skreće pažnju.
Ono đto je vrlo zanimljivo jeste da je Demirdžić zajedno s Jurislavom Korenićem bio autor kultne televizijske serije Karađoz, nekadašnje Televizije Sarajevo, u kojoj je igrao glavnu ulogu. Svojom izvedbom Husametin-bega uspostavio je nove temelje i uveo glumačka sredstva koja i danas važe za standard posvećenosti poslu i glumačkom zanatu.
-Umjetnik mora dio sebe pokloniti svom pozivu – dio svog privatnog života i emocija. Za sebe mogu slobodno reći da sam pola svog života, svoje ličnosti, individualnosti, poklonio teatru. Zbog toga mi nikad nije bilo žao i kad bih bio u prilici da opet biram, izabrao bih glumu”– rekao je jednom Demirdžić.
Među najpoznatijim angažmanima velikog Rejhana Demirdžića je priređen zajedno s još jednom veličinom bosanskohercegovačkog glumišta Rudi Alvađom, kada su u saradnji s Momom Dragičevićem stvorili legendarne zabavne emisije Radija Sarajevo, gdje su igrali veoma popularne likove Uzeira i Momu, po kojima je njihova publika i stanovnici grada Sarajeva prozvali tada novosagrađene moderne nebodere na Marijin Dvoru u Sarajevu.
Pamte se i role u tv serijalima Odbronici, Tale i Porobdžije, filmovima Miris dunja, Mula Mustafa Bašeskija, Derviš i smrt, Simha, Blago u duvaru, Hasanaginica…
Ono što se često spominje je velikodušnost ovog glumca. Naime, Rejhan je mnogima pomagao i uspješno ih izveo na umjetnički put. Jedan je od najvećih ‘krivaca’ što smo imali sjajnu Nadu Đurevsku kojoj nije dozvolio da prestrašena pobjegne kući s probe u kulturno-umjetničkom društvu.
Veliko srce Rejhana Demirdžića prestalo je da kuca 22. augusta 1988. godine. Rejhana su svi voljeli, a i danas vole iako je sve manje onih koji ga se sjećaju. Malo ko nas podsjeća na veličine kakve smo nekad imali. Njegovom smrću izgubili smo mnogo, prije svega čovjeka divne i čiste duše, a zatim vrhuskog glumca.
Sarajevo mu se tek djelimično odužilo za velike umjetničke i ljudske zasluge darujući mu Šestoaprilsku nagradu i dajući njegovo ime jednoj ulici u sarajevskom naselju Dobrinja.
