Andrija Milošević ovih dana predstavlja svoj novi film „Taksi bluz“, o taksisti koji živi haotičnom životom. Glumac voli da putuje, a otkriva i svoj recept za dobro raspoloženje u vremenu kada se malo smijemo. Andrija ima dosta planova, piše za djecu, komad za pozorište, a kako je otkrio našao je svoju muziku koja ga opušta.
Kako biste opisali najnoviji film ‘Taksi Bluz’ i svoju ulogu?
-Riječ je o melodrami s elementima komedije. To je fenomenalna priča o nesređenom čovjeku koji vozi taksi i živi s majkom, koji je u posve haotičnom životu, živi po šablonu te kao neki puž nosi svoju kućicu. Međutim, jedne večeri posve slučajno u njegov automobil uđe dječak koji je pobjegao iz Doma za nezbrinutu djecu tražeći svog oca i njih dvojica počinju avanturu koja se događa samo te noći. U plejadi nevjerovatnih likova i događaja oni sazrijevaju i dogodi se ono što se dogodi. Neću da otkrivam, neka ljudi pogledaju film.
Je li istina da je snimanje filma trajalo samo mjesec dana?
-Tako je. Znali smo što ćemo napraviti. Film se odvija u jednoj noći, tako da smo praktički snimali 25 dana samo noću. Nekad bismo počeli snimati oko četiri, pet popodne pa do ranih jutarnjih sati, tako da je bilo dosta naporno. Međutim, znali smo šta radimo, a redatelj Miroslav Stamatov je to fantastično vodio, tako da nismo gubili vrijeme na ponavljanje nekih kadrova i bili smo zapravo jako dobro pripremljeni.
Šta vas je privuklo scenariju kad ste ga prvi put vidjeli?
-Ta fina priča, melodramski element u cijeloj priči, a i to što dugo nisam imao prilike igrati ovakvo nešto jer je ovo malo drukčije od onoga što sam do sada radio. Uloga i način na koji smo ostvarili film puno mi znače. Ovo ostvarenje stvarno nosi divnu dozu emocija i taj vas film usreći nakon što ga pogledate.
Film se najavljuje kao urnebesna hit komedija. Šta to čini dobru komediju?
-Dobra priča vam garantuje da to neće biti napravljeno ispod nekog dobrog standarda! Onda su tu i glumci koji to znaju napraviti, pa i reditelj, produkcija, način na koji se snima.
Često radite komedije, a budući da narodu uvijek treba smijeha, može li se reći da za vas ne postoji kriza?
-Ne. Kriza je tolika i toliko se promoviše jer je to najbitnija stvar na svijetu, samo kriza, kriza, kriza, ali ja se, kao i svaki normalan čovjek, bavim suprotnim stvarima. Pokušavam promovisati radost, sreću, veselje. Veliki problem je što ljudi misle da će živjeti vječno i kad tako razmišljaš, baviš se trivijalnim stvarima koje su u našoj finoj maloj regiji sada in, a sve to nema nikakve veze s mozgom. Zato ja običnim ljudima i publici nastojim pokazati da moramo biti zadovoljni, sretni i baviti se temama koje su ljudske, nečim što je od životnog značenja, a ne mlaćenjem prazne slame.
Koji je vaš recept za smijeh i dobro raspoloženje?
-Jednostavno je. Živim za trenutke i samo taj trenutak je bitan. Ja ne želim da se opterećujem šta će biti sutra, jer bih tako načisto poludio.
Koje filmove vi gledate?
-Nisam odavno išao u kino pogledati neki film. Poslije dugo vremena pogledao sam ovaj moj. (smijeh)
Očekuju li ljudi od vas da ste stalno nasmijani i dobro raspoloženi?
-Očekuju, naviknuo sam ih na to. I dobro je da očekuju. Bolje da očekuju da sam veseo i pozitivan nego nešto drugo. Najbolja je stvar što se ljudi razvesele već samom činjenicom što me vide.
Čemu se nasmijete u privatnom životu?
-Samom sebi i svojim glupostima. Smijem se svemu, životu, našim raznoraznim događajima, tome kakvih sve ljudi i likova ima i onda to koristim i pravim raznorazne skečeve i videa.
Uspješni ste u svim segmentima glume, filmu, serijama. Jeste li zadovoljni dosadašnjom karijerom?
-Svejedno mi je jesam li zadovoljan ili nisam kad je to prošlo. (smijeh). To se već dogodilo, tako da moram biti zadovoljan, sretan. Mene je život primorao da budem veseo.
U posljednje vrijeme ste skinuli suvišne kilograme. Da li je to od vježbe?
-Pa ja ne vježbam. Ne mogu, to je za mene gubljenje vremena, a i puno radim pa nemam kad. Ja mršam od smijeha, i mnogima će ovo izgledati glupo kao neki vicevi koje pričam, ali je tako. Ozbiljan sam, smijeh je dobar za mršanje.
Kako provodite vrijeme kada ne glumite?
-Pomalo čitam, pišem za djecu, a pišem i komad za pozorište i film ‘Osam bijesnih ljudi’, što je dosta bizarno i zanimljivo. Stalno nešto radim. U posljednje me vrijeme opušta klasična muzika.
Bili ste na na odmoru u Kolumbiji. Kako izgledaju vaša putovanja?
-Stalno putujem i to mi je najdraža stvar na svijetu! Sljedeća destinacija mi je Afrika. Želim vidjeti najveću migraciju gnuova. Putovanja me vesele, i uvijek nađem neku novu destinaciju.
Serija ‘Andrija i Anđelka’ je ostvarila veliki uspjeh. Jeste li se nadali tome?
-Ljudi su to neviđeno prihvatili. U početku niko nije htio tu formu. Tadašnji direktor televizije je odlijepio kad je vidio seriju i rekao je da to ne ide na B92, nego na Prvu televiziju u prime timeu. Tako je to počelo i onda se dogodila scena na slovenskoj granici. Od tog trenutka ta je serija postala kultna.