Iako, kako kažu, nije baš sve onako kao što izgleda, ističu da je ljubav u njihovom domu i dalje prisutna. Tokom popodnevnog druženja u hotelu „Art Bah“ u Beogradu društvo im je pravio i njihov šestogodišnji sinčić Nikolaj, koji je unosio radost i smijeh kako tokom razgovora, tako i tokom fotografisanja.
Odmah se pohvalio da navija za Crvenu zvezdu, iako ni mama, ni tata ne navijaju za taj klub. Zaključili smo da je Nikolaj samo svoj i originalan, što smo i kasnije tokom druženja više puta potvrdili. Razgovor je nekako logično krenuo od Božića, razumije se, jer smo se povodom praznika i sastali.
– Tradicionalno slavimo Badnje veče i Božić kod mojih u Sarajevu. Uživamo u toj atmosferi, bliskosti, ljubavi i običajima kojih se pridržavamo i dalje – kaže Nikolina.
Nikolina kao glas razuma u porodici objašnjava da sinu ne ispunjavaju baš sve želje, već se trude da od njega stvore dobrog i poštenog čovjeka.
– Ne želimo da mu pružimo baš sve kako mu ne bismo činili medvjeđu uslugu. Kad je loš, dobije kaznu. Kad zasluži, dobije nagradu. Motivišemo ga. Kazna mu je da pospremi sobu, da nema igrica, nema igraonice, mada, njemu je dovoljno i da Saša povisi ton, pa da se on smiri – kaže Nikolina.
– Ja mogu da vičem do sutra, mene ne sluša. Nisam mu autoritet jer sam non-stop sa njim, a i slaba sam na njega. Sašu već sluša – žali nam se Nikolina. Iako mogu da mu priušte mnoge materijalne stvari koje drugi roditelji možda svojoj djeci ne mogu, kažu da oni to ne rade.
Saša i Nikolina su u ljubavi već osam godina i to, osim djeteta, smatraju svojim najvećim uspijehom. Za sebe kažu da su „kao nebo i zemlja“, ali da su, uprkos razlikama, i dalje zajedno.