Sudeći po štimungu kojeg su, na snimanji Novogdišnjeg programa TV „Hema“, članovi Udruženja ljubitelja sevdaha „Sevdalinka“, priredili u prostorijama Fakulteta za upravu u Vogošći s pravom bi se moglo reći kako su sevdalije diplomirale.
Po riječima Zulfe Bote, predsjednika ovog, nedavno formiranog, udruženja bilo je to njihovo redovno okupljanje u okvoru kojeg su sumirali sve ono šta su radili u ovoj godini a drugi dio tog druženja iskorišten je za snimanje jedne novogodišnje emisije u kojojoj će, na najbolji način, biti predstavljene melodije iz naše bogate riznice izvornog muzičkog stvaralaštva, pjesme sevdalinke ali i neke nove pjesme nastale u njenom duhu.
-Iako smo jedno od najmlađih udruženja iza sebe imamo niz aktivosti koje smo provodili na promovisanju bosanskohercegovačke tradicionalne pjesme sevdalinke, kaže Zulfo Bota. Imali smo nekoliko koncerata, večeri sevdaha, druženja, snimili neke od novih pjesama rađenih u duhu naše tradicionalne pjesme sevdalinke.
Neizmjerno smo sretni što imamo podršku Muniba Tahorovića koji nam je, u sklopu svog fakulteta, ustupio prostor za rad i druženje i jedan je od rijetkih ljudi kojima nisu samo puna usta sevdalinke već on za sevdalinku, uistinu, živi i sve čini da je, zajedno sa nama, promoviše na najbolji način.
Snimanje ove novogodišnje emisije jeste jedan od pokušaja koje činimo u namjeri da našu tradicionaln pjesmu sevdalinku vratimo u programe bosanskohercegovačkih radio i televizijskih stanica. Neki nam zamjeraju što smo osnovli udruženje pa i to što slično rade i neki drugi.
Upravo to je ono što nam treba. Što bude više nas koji će raditi na promovisanju naše muzičke kulture to će i rezultati biti bolji. Gdje god se okupe članovi Udruženja ljubitelja sevdaha „Sevdalinka“ i članovi sličnoh udruženja pjevat će se naša prelijepa pjesma sevdalinka.
Dino Tandir i Enis Mulaosmanović, članovi ekipe TV „Hema“ brižljvo su blježili vrlo nadahnute interpretacije Kadire Ćano, Asima Brkana, Vesne Hadžić, Elmedine Laličić, Zulfije Tahirović, Mirhada Okanovića, Raifa Alajbegovića, Zulfe Bote, Adnana Delića, Mesuda Kreštalice, Hamida Ragipovića Beska, Andrije Števanića, Subhije Šehović, Ljubice Berak i Ede Jahića, a koje je pratio orkestar sačinjen od vrlo kvalitetnih muzičara: Mustafe Subašića sa harmonikom, giatariste Nermina Velića i Ede Jahića za klavijaturama. Njima se, sa svojom gitarom, povremeno pridruživali i Arif Alajbegović.
Dok se ispred objektiva kamera odvijala prava muzička fešta i iza kamera bilo je živo. Evocirale su se uspomene vezane za to šta je ko od njih snimao ili planira snimati, gdje nastua za novu godinu… Najveseliji je bio Andrija Števanić koji svojom interpretacijo nevjerovatno sliči onome šta je radio doajen sevdaha Zaim Imamović.
-Penzioneri neće čekati novu godinu, šeretski je govorio Andrija Števanić. Oni će čekati penziju.
Subhja Šehović kao da je pošla na ljetovanje. Sa sobm je donijela veliki kofer sa garderobom. Istina, plijnila je novom linijom. Mnogi su konstatovali da su rezultati njene dijete urodili plodom jer je, smanjivši nekoliko kilograma svoje težine, podobro istesala liniju. Njena lepeza i često popravljanje šminke budilo je pažnju drugi učesnika.
Asim Brkan je u razgovoru sa kolegom Mesudom Kreštalicom govorio o duplom albumu sa svojim hitovima, a kojim obilježava 40 godina estradnog rada, i čiju promociju planira uskoro upriličiti u Sarajevu. Kreštalica mu je hvalio neke svoje pjesme ali i svoj bosanski ćilim kojim je bila ukrašena scena na kojoj se snimao program.
-I moj ćilim bilježi veliki broj učešća u televizijskim emsijama i na drgim nastupima sevdalija, govorio je Mesud Kreštalica. Gdje god je trebalo scenu ukrasiti bosanskim motivima donosio sam i svoj ćilim.
Mirhad Okanović nikuda nije mogao da mrdne od svoje supruge Fatime koja je brižljvo, mobitelom, snimala svaki njegov korak i po sistemu samoreklamerstva snimljeno odmah izbacivala na društvene mreže. Slično je radila i Elmedina Laličić. Otac Ede Jahića govorio je kako za sina, u narednoj godini, planira kupiti vrlo kvalitetnu harmoniku jer to on kao najmlađi autor i pjevač, učesnik Festvala narodne muzike „Ilidža“ zaslužuje.
Dozu, pozitivne, treme imala je i Zulfija Tahirović jer je, pored domaćinske brige za kolege i goste, imala i dodatnu tremu prlikom izvođenja pjesama. Njen nastup pomno je pratio Munib Tahirović, njen muž i vlasnik Fakulteta za upravu.
Vesna Hadžić je bilježila one koji su bili voljni da sa njom krenu van granica Bosne i Hercegovine te tamo promovišu naše muzičko stvaralaštvo. Adnan Delić koji je već napravio dobar most između naše zemlje i Turske bio je jedan od onih koji je uz Ljubicu Berak izrazio spremnost za put preko „grane“. Ljubica Berak, nosilac najvećeg bosanskohercegovačkog ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“ sa sjetom je govorila o odnsu vlasti prema onim koji su tokom minlog rata, uz borce na linijama, davali i svoj doprinos.
-Žalosno je da ja kao nosilac najvećeg ratnog priznanja danas živm sa minmalnom penzijom od 324 konvertibilne marke, govorila je Ljubica Berak. Što narod kaže „Ni za kafu, ni za sadaku“.
Hamid Ragipović Besko pjesmom „Aga Hasan aga“ napravio je emotivan most ozmeđu naše zemlje, Sandžaka u Srbiji i Turske.
-Ovu pjesmu sam snimio prije deset godina, kaže Hamid Ragipovoć Besko. Međutim, ona je tek sada izbila u prvi plan. Rijetko gdje nastupim a da ne zatraže da je pjevam. Dok ja pjevam u publici mnogima suze teku niz lice.
Po okončanju snimnja Novogodišnjeg programa, iako su mnogi govorili o umoru, zaigralo se i kolo bosanko, a samo družnje uz harmoniku Ede Jahića nastavljeno je do ranih jutarnjih sati.
–
